Art

Bog u birtiji – Gospodin

Da znaju šta mu je u imenu ne bi mu tražili gospoštinu u džepu.

Iako su sve strpali u džep, pa i onoga što mu je u imenu.

Ne zna čovjekoliko čeljade ništa o gospoštini iako je rođeno gospoče.

Ni gospodari im nijesu bili gospoda, pa kako će oni što se gospode podaništvom.

Džaba džep.

Džaba i frak i cilindar.

I da sef uprte na leđa kao spužalina kućicu-jopet-džaba.

Ne priliči samar magaretu.

*******

Bio neki mokri novembar.

Oslinavio varoške krovove.

Falio samo Filip Latinović, kapitol i kolodvor, pa da kidišemo.

Pijemo čaše, ispijamo se.

Onda je ušao, na vratima zalelujao peševima kišnog mantila.

Svi mu blenuli u bosa stopala.

Niko u lice.

–Koja li je ovo avetinja—zarakolilo rođeno gospoče prinoseći vince.

Bosa stopala pod astalom gnječila nam džigernjaču.

Krošnje se u prozoru uzljuljale kao uzbljuvani marineri.

Nadigla se povraćka do grkljana.

A On- donio bosa stopala.

Mrtva hladna, pod astalom.

Pa ga izbacili.

Da nam ne remeti.

Vele da se sjutradan povratio, donio cipelke, ostavio pored vrata.

A njega, nikad više.

Eno ih i danas tamo.

Prođemo, glednemo.

Njušnemo…

Boris Jovanović

Iz knjige Bog u birtiji – Izdavač Zenit – Novi Sad

Ostavite komentar:

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.