Dva nerazdvojna tužna prijatelja kupaju se u jezeru.
Septembarski dan, voda suviše hladna.
Hladnoća ih uveseljava, tjera na razuzdan smijeh.
Jednom od njih voda se sklapa nad glavom.
Drugi osjeća da će potonuti, da će ga smijeh, kao gvozdena kugla odvući na dno.
To ga još više zasmijava.
Najposjećeniji članci
- Mirko Kovač: Miodrag Bulatović, zaboravljeni pisac
- Mirko Kovač: O Kišu i (jednom) nesporazumu [Tema: Kiš]
- Zapis o darovima moje rođake Marije
- Čovek se u svetu ne procenjuje prema njegovom stvarnom životu, nego prema njegovom glumačkom učinku [Tema: Hamvaš]
- Pisaću osamnaest sati bez prestanka! [Tema: Harms]