Kad je ludi Momčilo sišao sa visokog mračnog tavana i grozničavo dunuo u frulu, pijetlovi su zavazda umukli.
Još samo Galeb, njegov vanbračni sin, osluškuje slabašni pisak iz njegovog groba.
I cvili bolno kao kuče, a s dušom mu se ne rastaje.
Religija kao područje ljudskog uma, vlasništvo kao područje ljudskih potreba, vlada kao područje upravljanja ljudima – predstavljaju uporište ljudskog ropstva.