Slušaju, a ne čuju.
Osluškuju samo ropac sopstvenih nutrina.
Gleda njihova uštirkana lica.
Čuje arlaukanje i aplauz.
Tako je odvajkada.
I gdje je tu muzika?
Religija kao područje ljudskog uma, vlasništvo kao područje ljudskih potreba, vlada kao područje upravljanja ljudima – predstavljaju uporište ljudskog ropstva.
Pravedno je izvoditi akcije koje će spriječiti kriminalne činove države, baš kao što je ispravno prekršiti saobraćajne propise da bi se spriječilo ubistvo.