Svake večeri pred ikonostasom izmiva lice, stopljava srce i dušu.
Žuri svome domu gdje ga iščekuju osmjehnuti.
Do jutra se svi griju na njegovoj vatrici i udišu krepki miris čistote.
Religija kao područje ljudskog uma, vlasništvo kao područje ljudskih potreba, vlada kao područje upravljanja ljudima – predstavljaju uporište ljudskog ropstva.