Anatomija Fenomena

Konstantin Kavafi – Bog napušta Antonija [Tema: Antologija svjetske poezije]

 

Kad se iznenada, u ponoć, začuje
kako prolazi nevidljiva povorka
sa sjajnom muzikom i glasnom pesmom –
svoju sudbu što te izdala, svoja dela
što nisu uspela, svoje životne planove
što su svi omanuli – nemoj beskorisno oplakivati.
Kao da si spreman godinama, kao junak,
uputi joj pozdrav, Aleksandriji koja odlazi.
A povrh svega, nemoj se zavaravati, ne reci kako je
to bio san, kako te je sluh prevario:
nemoj se spuštati na tako zaludne nade.
Kao da si spreman godinama, kao junak,
kao što tebi odgovara što si bio dostojan takvog
jednog grada,
odlučno priđi prozoru
i slušaj s uzbuđenjem, ali ne
preklinjući i tužeći poput kukavice,
kao svoje poslednje zadovoljstvo slušaj zvuke,
sjajne instrumente tajnovite družbe,
i uputi joj pozdrav, toj Aleksandriji koju gubiš.

Konstantin Kavafi

 

(Konstantin Kavafis 1863-1933)

Prevod: Ksenija Maricki Gađanski

 

Κωνσταντίνος Καβάφης «Ἀπολείπειν ὁ Θεός Ἀντώνιον»

 

Σάν ἔξαφνα, ὥρα μεσάνυχτ’, ἀκουσθεί
ἀόρατος θίασος νά περνᾶ
μέ μουσικές ἐξαίσιες, μέ φωνές –
τήν τύχη σου πού ἐνδίδει πιά, τά ἔργα σου
πού ἀπέτυχαν, τά σχέδια τῆς ζωῆς σου
πού βγῆκαν ὅλα πλάνες, μή ἀνωφέλετα θρηνήσεις.
Σάν ἕτοιμος ἀπό καιρό, σά θαρραλέος,
ἀποχαιρέτα την, τήν Ἀλεξάνδρεια πού φεύγει.
Προ πάντων νά μή γελασθεῖς, μήν πεῖς πως ἦταν
ἕνα ὄνειρο, πώς ἀπατήθηκεν ἡ ἀκοή σου∙
μάταιες ἐλπίδες τέτοιες μήν καταδεχθεῖς.
Σάν ἕτοιμος ἀπό καιρό, σά θαρραλέος,
σάν που ταιριάζει σε πού ἀξιώθηκες μιά τέτοια πόλι,
πλησίασε σταθερά πρός τό παράθυρο,
κι ἄκουσε μέ συγκίνησιν, ἀλλ’ ὄχι
με τῶν δειλῶν τά παρακάλια και παράπονα,
ὡς τελευταία ἀπόλαυσι τούς ἤχους,
τά ἐξαίσια ὄργανα τοῦ μυστικοῦ θιάσου,
κι ἀποχαιρέτα την, τήν Ἀλεξάνδρεια πού χάνεις.

[1911]

Read more: http://latistor.blogspot.com/2010/08/blog-post_26.html#ixzz4ilV2qzd5

Konstantin Kavafi

Malogrčki pesnik rođen u Aleksandriji. Studira i duže vreme boravi u Engleskoj, čak jedno vreme ima englesko državljanstvo, kojeg se kasnije odriče. Više od trideset godina radi u Odeljenju za navodnjavanje u Ministarstvu javnih radova u Egiptu. Počeo je rano da piše pesme I to na engleskom, francuskom I grčkom ejziku, mešavinom oblika iz dva separatna idioma grčkog jezika – katarebuse i dimotike. To je bio razlog što su ga zagriženi narodnjaci odbacivali kao pesnika. U početku Kavafi objavljuje pesme u časopisima, ali se većine tih pesama odrekao 1910. godine i počeo ozbiljnije da se bavi poezijom. Međutim, nikada nije objavio knjigu pesama, već samo nekoliko ciklusa na nekakvim tabacima odštampanim za prijatelje. Prva knjiga njegove poezije izlazi posthumno 1935. godine. Sadrži 154 pjesme. Kasnije je solunski profeosr J. Savidi priredio kritičko izdanje njegovih objavljenih i neobjavljenih pesama. U grčku peoziju uneo je nove teme: Levant, helenizam, vizantijski period, semite, ali ne na romantičarski način, koji je bio previse patetičan, već na jedan svoj privatan kavafijevski način u kojem oči pesnika nikad nisu uprte u glavnu arenu događaja gde su menjani tokovi istorije, već u posebnom pravcu, tako iza pozornice, iza prestola, ispod odežde makar i carske, odnosno, naročito carske. Svojim stilom, bolje rečeno manirom, zasenio je mnoge pesnike ovog veka, istovremeno utičući presudno na modernu evropsku poeziju, posebno anglosaksonsku.

 

Ostavite komentar:

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.