Imamo dvije hoklice.
Kad otopli, izniknu na prizemnoj terasici kao pečurke.
Onda sjedimo i dišemo proljeće.
Proljeće je na Sunčanom bregu još uvijek čisto, miriše.
Imamo i razvigorac i ptičiji poj.
Imamo i sanjive ruže i veliko drvo osuto cvijetom.
Lavandu, ruzmarin, žalfiju… pčele i bumbare.
Imamo i još ponešto, da ne nabrajam.
Da, imamo i drveni stočić koji se uklapa.
Ti imaš i ovoga na hoklici.
Pa kud ćeš više!
Boris Jovanović
Iz knjige Mala moja
Izdavač – Povelja, Kraljevo