Jasan Pogled

Mi živimo u dubokoj iluziji – Izreke o jogi (1)

Foto: Marek Piwnicki

Izreke o jogi

Deset knjiga predavanja Oshoa o Patanjđalijevim Joga sutrama, održanih od 25.12.1973. do 10.5.1976. godine, izdatih pod nazivom: Yoga, The Alpha and the Omega

Knjiga prva
Poglavlje 1
UVOĐENJE NA STAZU JOGE
25. decembar 1973.1

I, l: atha yogânušasanam.
[Neka bi se upravo ovo što] sada [sledi uzelo za] jogističko učenje.

I, 2: yogašcittavrttinirodhah.
Yoga je u obustavljenosti [zamućujućih partikularnih] »obrta u s-vesti« (cittavrtti).

I, 3: tada draštuh svarupe vasthanam.
[Samo] tada [u toj obustavljenosti partikularnih obrta] »onaj koji vidi« (draštr) biva u skladu sa svojom pravom prirodom (svarupa).

I, 4: vrttisarupyamitaratra.
Inače se [»Čovek«] poistovećuje sa [partikularnim] obrtima (vrtti) [vlastite svesti].2

Mi živimo u dubokoj iluziji – iluziji o nadi, budućnosti, sutrašnjici. Čovek, ovakav kakav jeste, ne može da živi bez samoobmane. Niče je negde rekao da čovek ne može živeti sa istinom; njemu trebaju snovi, trebaju mu obmane, potrebne su mu laži da bi postojao. Niče je u pravu. Čovek kakav je sada ne može postojati sa istinom. Ovo treba shvatiti vrlo duboko, jer bez razumevanja toga, ne može biti ulaska u istraživanje koje se zove joga.

Um treba duboko razumeti – um kome trebaju laži, um kome trebaju iluzije, um koji ne može postojati sa realnim, um kome trebaju snovi. Vi ne sanjate samo noću. Čak i dok ste budni, sanjate neprekidno. Možda gledate u mene, možda me slušate, ali struja sna teče unutra u vama. Neprekidno um stvara snove, slike, fantazije.

Sada naučnici kažu da čovek može živeti bez spavanja, ali ne može živeti bez snova.

Odavno je shvaćeno da je spavanje potrebno, ali sada moderno istraživanje kaže da spavanje nije zaista nužno. Spavanje je potrebno samo da biste mogli sanjati. Ako vam nije dozvoljeno da sanjate a dozvoljeno da spavate, nećete se ujutru osećati svežim, bodrim. Osećaćete umor, kao da uopšte niste spavali.

U noći ima perioda – perioda za duboko spavanje i perioda za sanjanje. Postoji ritam – upravo kao dan i noć, postoji ritam. U početku padate u dubok san oko 40-45 minuta. Onda dolazi faza sanjanja, tada sanjate. Posle toga opet spavanje bez snova, pa onda opet sanjanje.

Čitave noći se to odvija. Ako je vaše spavanje ometano za vreme dok spavate duboko bez snova, ujutru nećete osećati da vam je išta nedostajalo. Ali dok sanjate, ako je vaš san ometen, onda ćete se ujutru osećati sasvim umorni i iscrpljeni.

Sada se ovo može znati spolja. Ako neko spava, vi možete oceniti da li sanja ili spava.

Ako sanja, njegove oči će se neprestano kretati – kao da gleda nešto sa zatvorenim očima.

Kada on duboko spava, oči se neće kretati; one će ostati smirene. Dakle, dok se vaše oči pokreću, ako je vaše spavanje tada ometano, ujutru ćete osećati umor. Onda kada se vaše oči ne kreću, spavanje može biti ometano, i ujutru nećete osećati da vam išta nedostaje.

Mnogi istraživači su dokazali da se ljudski um hrani za vreme snova, san je nužan, a san je totalna samoobmana. A to nije samo tokom noći; dok ste budni takođe isti obrazac sledi; danju to čak možete primetiti. Ponekad će u umu ploviti san, ponekad neće biti snova.

Kada ima snova vi ćete činiti nešto, ali ćete biti odsutni. Unutra ćete biti okupirani. Na primer, vi ste ovde. Ako vaš um prolazi kroz stanje sanjanja, vi ćete slušati mene a da me uopšte ne čujete, jer vaš um će biti okupiran unutra. Ako niste u stanju sanjanja, samo me onda možete čuti.

Danju, noću, um se stalno kreće od nesanjanja do sna, onda od sna do nesanjanja. To je jedan unutrašnji ritam. Ne samo da mi svesno sanjamo, u životu mi takođe projektujemo nade u budućnost.

Današnjica je gotovo uvek pakao. Možete produžavati to samo zbog nade koju ste projektovali u budućnosti. Možete živeti danas zbog sutra. Nadate se da će se nešto sutra dogoditi – neka vrata raja će se sutra otvoriti. Ona se nikada ne otvaraju danas, a kada sutra dođe ono neće doći kao sutra, ono će doći kao danas, ali dotle vaš um se ponovo pomerio. Vi se stalno krećete ispred sebe; to je ono šta znači sanjanje. Vi niste jedno sa realnim, onim što je u blizini, onim što je ovde i sada, vi ste negde drugde – krećete se unapred, skačete napred.

A to sutra, tu budućnost, vi ste imenovali na tako mnogo načina. Ljudi to nazivaju nebom, neki ljudi to zovu mokša (oslobođenje), ali to je uvek u budućnosti. Neko misli u terminima bogatstva, ali to bogatstvo će biti u budućnosti. Neko misli u terminima raja, a taj raj će biti posle vaše smrti – daleko u budućnosti. Vi gubite svoju sadašnjost za ono što nije; to je ono šta sanjanje znači. Vi ne možete biti ovde i sada. To izgleda da je teško, da se bude upravo u sadašnjem trenutku.

Možete biti u prošlosti zato što je opet to sanjanje – sećanja, pamćenje stvari kojih nema više, ili možete biti u budućnosti, koja je projekcija, koja je opet kreiranje nečega iz prošlosti. Budućnost nije ništa do opet projektovana prošlost – mnogo živopisnija, mnogo lepša, ali to je profinjena prošlost.

Ne možete misliti ni o čemu drugom nego o prošlosti. Budućnost nije ništa drugo do ponovo projektovana prošlost, a obe nisu. Sadašnjost jeste, ali vi nikada niste u današnjici. To je ono šta znači sanjanje. Niče je u pravu kada kaže da čovek ne može živeti sa istinom.

Njemu su potrebne laži, on živi kroz njih. Niče kaže da mi stalno govorimo da želimo istinu, ali je niko ne želi. Naše takozvane istine nisu ništa do laži, lepe laži. Niko nije spreman da vidi golu stvarnost.

Takav um ne može ući na stazu joge, jer joga označava metodologiju za otkrivanje istine. Joga je metod da se dođe do nesanjajućeg uma. Joga je nauka da se bude u ovde i sada.

Joga znači da ste sada spremni da se ne krećete u budućnost. Joga znači da ste sada spremni da se ne nadate, da ne iskačete napred iz vašeg bića. Joga znači sresti se s realnošću kakva jeste.

Prema tome čovek može ući u jogu, ili na stazu joge, samo kada je totalno izigran i frustriran od svog vlastitog uma kakav on jeste. Ako se još nadate da možete dobiti nešto kroz svoj um, joga nije za vas. Potrebna je totalna frustracija – otkriće da ovaj um koji projektuje jeste beskoristan, um koji se nada jeste besmislica, on ne vodi nigde. On jednostavno zatvara vaše oči; on vas opija; on nikada ne dozvoljava realnosti da vam bude otkrivena. On vas štiti od realnosti.

Vaš um je opojno sredstvo, droga. On je protiv onoga što jeste. Stoga dok ne budete totalno frustrirani sa svojim umom, sa svojim načinom postojanja, načinom na koji ste postojali do sada, ako ga možete ostaviti bezuslovno, onda možete ući na stazu.

Mnogi su postali zainteresovani, ali vrlo mali broj ulazi jer vase interesovanje može biti samo radi vašeg uma. Vi se možda sada nadate, kroz jogu, da možete dobiti nešto, ako motiv postizanja postoji – da možete postati savršeni kroz jogu, da možete postići blaženo stanje savršenog postojanja, da možete postati jedno s brahmanom, da možete postići sat chit anandu.4 Ovo može da bude uzrok zašto se interesujete za jogu. Ako je to slučaj onda ne može biti susreta između vas i staze koja je joga. Onda ste vi sasvim protiv nje, krećete se u potpuno suprotnoj dimenziji.

Joga znači da sada ne postoji nada, da sada ne postoji budućnost, da nema više želja.

Čovek je spreman da zna šta jeste. Čovek nije zainteresovan za ono šta može biti, šta treba da bude, da bi išta trebao da bude. Čovek nije zainteresovan! Čovek je zainteresovan samo za ono što jeste, jer samo realno može da vas oslobodi, samo realnost može da postane oslobođenje.

Potrebna je potpuna beznadežnost. Buda (Buddha) je očajanje nazvao dukha. Ako ste zaista u patnji, ne nadajte se, jer vaša nada će samo prolongirati jad. Vaša nada je opojno sredstvo. Može vam pomoći samo da stignete do smrti i nigde više. Sve vaše nade mogu vas dovesti samo do smrti. One tamo vode.

Postanite potpuno beznadežni – nema budućnosti, nema nade. Teško razumljivo.

Potrebna je odvažnost da se hrabro podnese realnost. Međutim, takav trenutak dolazi svakome, pre ili kasnije. Svakom ljudskom biću dođe trenutak kada se oseća potpuno beznadežno. Dogodi mu se apsolutna besmislenost. Kada on postane svestan da je beskorisno šta god da čini, gde god da ide, to ne vodi nikuda, čitav život je bez značaja – iznenada nade ga ostavljaju, budućnost napušta, i po prvi put vi ste usaglašeni sa sadašnjim, po prvi put ste licem u lice sa realnošću.

Dok taj trenutak ne dođe… vi možete nastaviti da radite asane, položaje; ali to nije joga. Joga je okretanje unutra. To je totalan zaokret. Kada se ne krećete u budućnost, ne krećete se prema prošlosti, onda započinjete da se krećete ka sebi – jer vaše bivanje je ovde i sada, ono nije u budućnosti. Vi ste prisutni ovde i sada, vi možete ući u ovu realnost. Ali onda um mora biti ovde.

Ovaj momenat je označen prvom Patanjđalijevom sutrom. Pre nego što započnemo govoriti o prvoj sutri, nekoliko stvari treba razumeti. Prvo, joga nije religija – zapamtite to.

Joga nije hinduistička ili muslimanska. Joga je čista nauka, baš kao matematika, fizika ili hemija. Fizika nije hrišćanska, fizika nije budistička.

Ako su hrišćani otkrili zakone fizike, onda nije zato fizika hrišćanska. Samo su slučajno hrišćani otkrili zakone fizike. Ali fizika ostaje samo nauka. Joga je nauka – samo ju je slučajno otkrio hindus. Ona nije hinduistička.

To je čista matematika o unutrašnjem bivanju. Tako musliman može biti jogi, đain može biti jogi, hrišćanin može biti jogi, budista može biti jogi.

Joga je čista nauka, a Patanjđali je najveće ime što se tiče sveta joge. Taj čovek je izuzetan. Niko se ne može uporediti sa njim. Po prvi put u istoriji čovečanstva ovaj čovek je doveo religiju do stanja nauke; on je načinio religiju naukom, očevidnim zakonima; nikakva vera nije potrebna.

Takozvane religije trebaju verovanje. Ne postoje druge razlike između jedne religije i druge; razlika je samo u verovanju. Musliman ima određena verovanja, hindu neka druga, a hrišćanih neka treća. Razlika je u verovanjima. Joga nema ničega što se tiče verovanja; joga ne kaže da veruje ni u šta. Joga iskazuje iskustvo. Upravo kao što nauka kazuje eksperimentom; joga govori iskustvom. Eksperiment i iskustvo su oboje isti, njihova područja su različita. Eksperiment znači nešto što vi možete vršiti spolja; a iskustvo označava nešto što vi možete činiti unutra. Iskustvo je jedan unutrašnji eksperiment.

Nauka kaže: ne verujte, sumnjajte onoliko koliko možete. I takođe, nemojte da ne verujete, jer neverovanje je opet vrsta verovanja. Vi možete verovati u Boga, vi možete verovati u koncept ne-Boga. Možete reći Bog postoji, sa fanatičnim gledištem, možete reći sasvim suprotno, da Bog ne postoji s istim fanatizmom. Ateisti, teisti, svi su vernici, a vera nije oblast za nauku. Nauka znači iskusiti nešto, ono što jeste; nije potrebna vera. Dakle, druga stvar koju treba zapamtiti: joga je egzistencijalna isksutvena i eksperimentalna.

Nikakva vera se ne zahteva, nikakva vera nije potrebna – samo odvažnost da se iskusi. A to je ono što nedostaje. Vi možete verovati lako jer u verovanju nećete biti preobraženi. Vera je nešto vama dodato, nešto površno. Vaše biće se ne menja; vi ne prolazite kroz neku promenu.

Možete biti hindu, možete postati hrišćanin sledećeg dana. Jednostavno promenite: promenite Gitu za Bibliju. Možete da je promenite za Kuran, međutim čovek koji je držao Gitu a sada drži Bibliju, ostaje isti. On je promenio svoja verovanja.

Verovanja su kao odeća. Ništa bitno se ne preobražava; vi ostajete isti. Analizirajte hindusa, ispitajte muslimana, unutra su oni isti. On odlazi u hram, musliman mrzi hram.

Musliman ide u džamiju, a hindus mrzi džamiju, ali iznutra oni su ista ljudska bića.

Vera je laka jer se od vas ne zahteva zapravo da činite ništa – samo površinsko doterivanje, dekorisanje, nešto što možete odložiti na stranu svakog momenta kada hoćete.

Joga nije verovanje. Zbog toga je teška, naporna, ponekad izgleda nemoguća. To je jedan egzistencijalni pristup. Vi ćete doći do istine, ali ne kroz veru, nego kroz svoje vlastito iskustvo, kroz vaše vlastito ostvarenje. To znači da ćete morati potpuno da se promenite. Vaša gledišta, vaš način života, vaš um, vaša psiha kakva jeste mora potpuno da se razbije. Nešto

novo mora da se stvori. Samo s tim novim vi ćete doći u kontakt s  realnošću.

Dakle, joga je oboje, i smrt i novi život. Ovakvi kakvi jeste vi ćete morati umreti, a dok ne umrete novo se ne može roditi. Novo je skriveno u vama. Vi ste samo seme za to, a seme mora pasti dole, apsorbovano od zemlje. Seme mora da umre; samo onda novo će se pojaviti iz vas. Vaša smrt će vam doneti novi život. Joga je oboje: smrt i novo rođenje. Dok niste spremni da umrete, ne možete biti preporođeni. Dakle to nije pitanje promene verovanja.

Joga nije filozofija. Ja tvrdim da nije religija, kažem i da nije filozofija. To nije nešto o čemu možete razmišljati. To je nešto što morate biti; razmišljanje neće biti dovoljno.

Mišljenje se odvija u vašoj glavi. Ono ne zadire duboko do korena vašeg bića; ono nije vasa celokupnost. Ono je samo deo, funkcionalni deo; ono se može uvežbati. I vi možete da rasuđujete logično, možete misliti racionalno, ali vaše srce će ostati isto. Vaše srce je vaš najdublji centar, vaš glava je samo grana. Možete biti bez glave, ali ne možete biti bez srca.

Vaša glava nije osnovna.

Joga se odnosi na vaše celokupno biće, s vašim korenom. To nije filozofiranje. Dakle, sa Patanjđalijem nećemo postati mislioci, spekulativci. Sa Patanjđalijem pokušaćemo da saznamo najviše zakone bivanja; zakone transformacije bića, zakone kako umreti i kako se ponovo roditi, zakone novog poretka postojanja. Zbog toga ja jogu nazivam naukom.

Patanjđali je izuzetan. On je prosvetljena osoba, kao Buda, kao Krišna, kao Hrist, kao Mahavira, Muhamed, Zaratustra, ali je različit na jedan način. Niko od Bude, Krišne, Mahavire, Zaratustre, Muhameda nema naučno gledište. Oni su veliki osnivači religija. Oni su izmenili ceo obrazac ljudskog uma i njegovu strukturu, ali njihov pristup nije naučan.

Patanjđali je kao Ajnštajn u svetu Buda. On je fenomen. On bi lako dobio Nobelovu nagradu kao Ajnštajn, ili Bor, Maks Plank ili Hajzenberg. On ima isto gledište, isti pristup strogog naučnog uma. On nije pesnik; Krišna je pesnik. On nije moralista; Mahavira je moralista. On je u osnovi naučnik, koji razmišlja u terminima zakona. On je došao da izvede apsolutne zakone ljudskog postojanja, najvišu radnu strukturu ljudskog uma i realnosti.

I ako sledite Patanjđalija, saznaćete da je on tako tačan kao matematička formula.

Jednostavno činite ono šta on kaže i rezultat će se postići. Rezultat se garantovano postiže; to je upravo kao dva plus dva, oni postaju četiri. To je baš kao kada zagrevate vodu do 100  stepeni celzijusovih i ona isparava. Vera nije potrebna; jednostavno činite to i znate. To je nešto što treba uraditi i znati. Zbog toga ja kažem ne postoji poređenje. Na ovoj planeti nikada nije postojao čovek kao Patanjđali.

Vi možete naći u Budinim govorima, poeziju – garantovano da je tamo. Mnogo puta dok je Buda izražavao sebe, on je postajao pesnik. Kraljevstvo ekstaze, područje najvišeg saznavanja, takođe je lepo, iskušenje je tako veliko da se postane poetičan, lepota je takva, blagoslov je takav, blaženstvo je takvo da čovek započinje da misli poetskim jezikom.

Međutim, Patanjđali se odupreo tome. On je sasvim različit. Niko nije mogao da se odupre. Isus, Krišna, Buda, svi su postali pesnici. Sjaj, lepota, kada to bukne u vama, počećete da plešete, počećete da pevate. U tom stanju vi ste kao ljubavnik koji se zaljubio u čitav univerzum.

Patanjđali se odupreo tome. On nije koristio poeziju; nikada nije upotrebio nijedan pesnički simbol. Nije se bavio poezijom; nije govorio u terminima lepote. On je govorio samo u matematičkim terminima. On je bio egzaktan, i dao vam je maksime (mudre izreke). Ove izreke su samo naznake šta treba da se uradi. On nije buknuo u ekstazi; nije rekao stvari koje se ne mogu reći; nije istraživao nemoguće. On je samo položio temelj, a ako sledite temelj dospećete do vrha koji je iznad. On je strog matematičar – zapamtite to.

Osho

Nastaviće se

Prevod:

Ivan Antić

Ivana Beker

Ostavite komentar:

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.