Mnogi od kerova koji noćas hrču po trotoarima
nesumnjivo sanjaju tvoje kosti
i ja se dobro sjećam tvojih kostiju u mesu,
a najbolje u onoj zelenoj haljini
i smeđim cipelama s visokom petom
vječito si psovala kad popiješ, kosa ti je opadala
a ti si htjela da eksplodiraš od onoga što te je mučilo:
trulih sjećanja na trulu prošlost,
od kojih si na kraju i pobjegla u smrt
a ja sam ostao sam sa trulom sadašnjicom
Džejn, mrtva si već 20 godina,
a ja te pamtim bolje nego ma koju drugu
jedina ti si shvatala svu uzaludnost našeg postojanja
druge su se žene samo nervirale zbog besmislica
uporno histerisale nad glupim sitnicama
Džejn, tebe je ubilo to što si previše znala
dižem piće za tvoje kosti
o kojima ovaj ker još uvijek sanja.
PESMA
Ć U T A NJ E
Provodimo tako godine,mesece,dane,
ćuteći samo da pričamo umemo.
Sve su priče naše davno iskazane,
sada samo ćuteći dobro se razumemo.
Nekada sam video nebo u oku ti plavom,
pisao ti pesme kao i sada ovu.
Sada je naša priča samo klimanje glavom,
zaboravili smo sve stare a nemamo novu.
Čuvamo tišinu kao grumen od zlata,
prećutimo čak možda i kada marimo.
Ćutanje tek poremete kazaljke sata
sa zidova,u kojima zajedno starimo.
I ne znamo do kada će to ćutanje trajati,
ako jedan ode da li će ga prekinuti ,
da li će se onaj drugi ćuteći kajati
što će sve neizrečeno tada u ćutanju čuti!
IMA NEŠTO
Ima nešto što ti nisam
rekao,
a volećeš čuti,znam:
Takvu sam ženu
ceo živit čekao
i nikome te drugom
nedam !
Ima nešto što
ti želom reći,
a volećeš čuti,znam:
Do tebe sve ću
prepreke preći
da ljubav ti najtopliju
dam !
Ima nešto
što krijem u sebi
a volećeš čuti
ovoga trena:
Svu ljubav sveta
pokloniću tebi
jer ti si
najdivnija žena !