Jasan Pogled

Um i telo su jedno – Izreke o jogi (14)

Foto: Niels Weiss

Prvo:

Modifikacija uma ima pet. One mogu biti ili izvor bola ili nepostojanja bola.

Prva stvar koju treba razumeti je da um nije nešto različito od tela, zapamtite. Um je deo tela. On je telo, ali jako suptilno stanje tela, vrlo delikatno, vrlo profinjeno. Ne možete ga uhvatiti, ali kroz telo možete uticati na njega. Ako uzmete drogu, ako uzmete LSD, marihuanu ili nešto drugo, ili alkohol, odjednom je um obuzet njihovim uticajem. Alkohol ulazi u telo, ne u um, ali je um pod uticajem. Um je najsuptilniji deo tela.

Obrnuto je takođe istina. Dejstvom uma i telo biva pod njegovim uticajem. To se dešava u hipnozi. Osoba koja ne može hodati, koja kaže da ima paralizu, može hodati pod hipnozom. Vi nemate paralizu, ali ako vam se pod hipnozom kaže: “Sada je vaše telo paralisano; vi ne možete hodati”, nećete moći da hodate. Paralizovan čovek može hodati pod hipnozom. Šta se događa? Hipnoza dopire u um, sugestija odlazi u um. Onda telo to sledi. Prva stvar koju treba razumeti: um i telo nisu dvoje. Ovo je jedno od najdubljih Patanjđalijevih otkrića. Moderna nauka je to tek nedavno priznala na Zapadu. Sada oni kažu: telo-um, potpuno su srodni, podela nije ispravna. Dakle, oni kažu to je psihosoma: to je umtelo.

Ova dva izraza su samo dve funkcije jednog fenomena. Jedan pol je um, a drugi pol je telo, stoga se to naziva psihosomatskom pojavom. Telo ima pet organa aktivnosti – pet indriyani, pet oruđa aktivnosti. Um ima pet modifikacija, pet načina delovanja. Um i telo su jedno. Telo je podeljeno u pet funkcija; um je takođe podeljen u pet funkcija. Detaljno ćemo ući u svaku funkciju.

Drugi deo ove sutre je:

One mogu biti ili izvor bola ili nepostojanja bola.

Ovih pet modifikacija uma, ova celovitost uma, može vas voditi u duboki bol, u dukkhu, ili patnju. Ili ako ispravno koristite um, njegovo delovanje, može vas odvesti do nepostojanja bola ili patnje. Može vas odvesti u potpuno oslobođenje od patnje.

Reč “nemanje patnje” je vrlo značajna. Patanjđali ne kaže da će vas to voditi u anandu, u blaženstvo, ne. Um može da vas vodi u patnju ako ga nepravilno koristite, ako postanete njegov rob. Ako postanete gospodar, um vas može voditi do nemanja patnje – ne u blaženstvo, jer blaženstvo je vaša priroda; um vas ne može voditi do nje. Ali ako ste u “nemanju patnje”, unutrašnje blaženstvo započinje da teče.

Blaženstvo uvek postoji unutra, u vašoj suštinskoj unutrašnjoj prirodi. To nije nešto što treba da se ostvari ili zaradi; to nije nešto što treba da se negde postigne. Vi ste rođeni s tim; već to imate; to je već slučaj. Zbog toga Patanjđali ne kaže da vas um može voditi u patnju, a može vas voditi i u blaženstvo – ne! On je vrlo naučan, vrlo precizan. On neće koristiti čak nijednu reč koja može dati vama bilo koju neistinitu informaciju. On jednostavno kaže, ili patnja ili nepostojanje patnje.

Buda takođe kaže mnogo puta, kad god tragaoci dođu kod njega, a tragaju za blaženstvom, tako da će pitati Budu: “Kako možemo dostići blaženstvo, krajnje blaženstvo?”

On će reći: “Ne znam. Mogu vam pokazati put koji vodi do nemanja patnje, samo odsustvo patnje. Ja ne kažem ništa o pozitivnom blaženstvu, samo negativnom. Mogu vam pokazati kako da se krećete u svetu nemanja patnje.”

To je sve što metode mogu učiniti. Jednom kada ste u stanju nemanja bede, unutrašnje blaženstvo počinje da teče. Ali to ne dolazi iz uma, to dolazi iz vašeg unutrašnjeg bivstva, Sopstva. Dakle um nema ništa da čini s tim; um ne može stvoriti to. Ako je um u patnji, onda um postaje prepreka. Ako je um u nemanju patnje, onda um postaje jedan otvoren prolaz. Ali on nije kreativan; on ne čini ništa.

Vi otvorite prozore i sunčevi zraci ulaze. Otvaranjem prozora vi ne stvarate sunce.

Sunce je već bilo tu. Da ono nije bilo tu, onda samo otvaranjem prozora, zraci ne bi ušli. Vaš prozor može biti prepreka – sunčevi zraci mogu biti spolja a prozor je zatvoren. Prozor ih može sprečiti ili im otvoriti put. On može da postane prolaz, ali on ne može biti kreativan. On ne može kreirati zrake; zraci su tu.

Vaš um, ako je u nevolji, postaje zatvoren. Zapatite, jedna od karakteristika patnje je zatvorenost. Kad god ste u patnji, vi postajete zatvoreni. Obratite pažnju – kad god osećate neku muku, vi ste zatvoreni za svet. Čak i za vašeg najdražeg prijatelja vi ste zatvoreni. Čak i za svoju ženu, vašu decu, vašeg voljenog, vi ste zatvoreni kada ste u patnji, jer patnja vam daje povlačenje unutra. Vi se povlačite. Sa svih strana vi ste zatvorili vrata.

Zbog toga u patnji ljudi započinju da misle na samoubistvo. Samoubistvo znači totalno zatvaranje – nema mogućnosti ni za kakvu komunikaciju, nema mogućnosti ikakvih vrata. Čak i zatvorena vrata su opasna. Neko može da ih otvori, tako da sruši vrata, uništi sve mogućnosti. Samoubistvo znači: “Sada ću uništiti sve mogućnosti nekog otvaranja. Tako ću biti zatvoren u sebe potpuno.”

Kad god ste u nevolji vi započinjete da mislite o samoubistvu. Kad god ste srećni ne možete misliti o samoubistvu; to ne možete zamisliti. Ne možete čak ni zamisliti: “Zašto ljudi izvršavaju samoubistvo? Život je takva radost, život je tako snažna muzika, zašto ljudi uništavaju život.” To izgleda nemoguće.

Zašto, kada ste srećni, to izgleda nemoguće? Jer ste otvoreni; život teče u vama. Kada ste srećni vi imate veću dušu, proširenu. Kada ste nesrećni vi imate manju dušu, stegnutu.

Kada je neko nesrećan, dodirnite ga, uzmite njegovu ruku u svoju ruku. Osetićete da je njegova ruka mrtva. Ništa ne teče kroz nju – nema ljubavi, nema topline. Ona je baš hladna, kao da pripada lešu. Kada je neko srećan, dodirni njegovu ruku, postoji komunikacija, energija teče. Njegova ruka nije samo mrtva ruka, njegova ruka je postala most. Kroz njegovu ruku nešto dolazi do vas, prenosi se, dovodi u vezu. Toplota klizi. On doseže do vas. On čini svaki napor da se izlije u vas i dozvoljava vama takođe da se izlijete u njega.

Kada su dve osobe srećne, one postaju jedno. Zbog toga u ljubavi jedinstvo se događa i ljubavnici započinju da osećaju da oni nisu dvoje. Oni su dvoje, a počinju osećati da nisu dvoje jer su u ljubavi tako srećni da se dešava stapanje.

Oni se stapaju jedno u drugo; oni se ulivaju jedno u drugo. Granice se rastvaraju, odrednice su nejasne, i oni ne znaju ko je ko. U tom momentu oni postaju jedno.

Kada ste srećni, vi se možete izliti u druge i možete dopustiti drugima da se izliju u vas; to je ono što slavljenje znači. Kada dozvoljavate svakome da teče u vama, a vi se izlivate u svakoga, vi slavite život. Slavljenje je najveća molitva, najviši vrhunac meditacije.

U patnji vi počinjete misliti da izvršite samoubistvo; u nevolji, počinjete da mislite o destrukciji. U patnji, vi ste samo na suprotnom polu slavljenja. Vi osuđujete. Ne možete slaviti. Vi ste kivni na svakoga. Sve je pogrešno i vi ste negativni, i ne možete se izliti, vi se ne možete dovesti u vezu, i ne možete dozvoliti nikome da se izlije u vas. Vi ste postali ostrvo – potpuno zatvoreni. Ovo je živa smrt. Život je samo kada ste otvoreni i tečete, onda ste neuplašeni, neustrašivi, otvoreni, osetljivi, slavite.

Patanjđali kaže da um može činiti dve stvari. On može stvoriti patnju. Možete ga koristiti na takav način da možete postati jadni, i koristili ste ga. Nije potrebno mnogo govoriti o tome; vi to već znate. Vi znate umetnost kako da stvorite patnju, nevolju. Možda niste svesni, ali to je ono šta vi činite, neprekidno. Šta god da dodirnete postaje izvor patnje.

Kažem: bilo šta!

Vidim siromašne ljude. Oni su u patnji, očevidno. Oni su siromašni; osnovne potrebe života nisu im ispunjene. A onda vidim bogate ljude, oni su takođe u patnji. A oni misle, ovi bogati ljudi, da bogatstvo ne vodi nikuda. To nije ispravno. Bogatstvo može voditi do slavlja, ali vi nemate um da slavite. Tako ako ste siromašni vi ste u patnji; ako postanete bogati vi ste više u patnji. Onog momenta kada dodirnete bogatstvo, vi ste ga uništili.

Jeste li čuli grčku priču o kralju Midasu? Sve što bi dodirnuo pretvorilo bi se u zlato.

Vi dotaknete zlato, odmah ono postane blato. Ono se pretvori u prašinu, a onda vi mislite da ne postoji ništa u svetu, čak i bogatstvo je beskorisno. Ono nije beskorisno. Ali vaš um ne može slaviti, vaš um ne može učestvovati ni u jednom nemanju patnje. Ako ste pozvani u raj, tamo nećete naći raj, stvorićete pakao. Gde god bili, šta god činili vi ćete nositi svoj pakao sa sobom.

Postoji arapska poslovica, da pakao i raj nisu geografska mesta, ona su gledišta, stanovišta. Niko ne ulazi u pakao ili raj, svako ulazi sa rajem ili paklom. Gde god idete vi imate svoju projekciju pakla ili projekciju, predstavu raja sa vama. Vi imate unutra projektor.

Odmah projektujete.

Međutim, Patanjđali je pažljiv. On kaže: “Patnja ili nemanje patnje” – pozitivna patnja ili negativna patnja – ali ne blaženstvo. Um vam ne može dati blaženstvo; niko vam ga ne može dati. Ono je skriveno u vama, i kada je um u stanju nemanja patnje to blaženstvo započinje da teče. Ono ne dolazi od uma, ono dolazi iza uma. Zbog toga on kaže da stanja uma mogu biti bilo izvor jada ili nemanja jada.

Modifikacija uma ima pet.

Ošo

Nastaviće se

Ostavite komentar:

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.