Art

Zidovi

poe7

 

Bolovi u rebrima i zamagljene oči,
Jedva otvorene.

Prašina u njima,
Izlazi iz tijela.

Predajem se, posustajem,
Udaram kamenjem u dušu.

Ona ječi, zveči bolovima,
Pljujem ih na ploče.

Zatvaram ih u kutije,
Palim plinom.

Smrde bolne ruke,
Ne čujem svoj stvarni glas.

Pramenovi kose su ostali,
Preostali.

Smetaju ustima koja nikako da progovore,
Izgovore

Tugu što se grana, raste i ne nestaje,
Obuzima me.

Nedostatak je vremena i tišine
Koja bi pomogla i liječila.

Nema me u raspadanju,
Nema ni u životu,
Ništa živi.

U sobi mrtvoj životom
Jedva izdahnuh živ.

 

Milijana Božović

Ostavite komentar:

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.