Distance, igrani, drama, Japan, 2001
REŽIJA: Hirokazu Koreeda
ULOGE:
Arata
Iura (Atsushi),
Yûsuke Iseya (Masaru),
Susumu Terajima
(Makoto),
Yui Natsukawa (Kiyoka),
Tadanobu Asano (Sakata)
SCENARIJ:
Hirokazu
Koreeda
FOTOGRAFIJA:
Yutaka
Yamazaki
MONTAŽA:
Hirokazu
Koreeda
SADRŽAJ:
Nakon što izvrše teroristički napad sa smrtonosnim posljedicama na tokijskom gradskom vodovodu, pripadnici japanskog ekstremističkog kulta uz obalu jezera počine masovno samoubojstvo. Tri godine kasnije, na mjestu njihova suicida okupljaju se članovi njihovih obitelji, želeći obilježiti godišnjicu tragedije. Nakon što susretnu nekadašnjeg pripadnika kulta Sakatu, koji je također uvježbavan za izvršenje napada, ali je u posljednjem trenutku uspio pobjeći, okupljeni mu dopuste da ih odvede u baraku u kojoj je pripremano izvođenje terorističkog čina u kojem je poginulo mnogo ljudi. Svi će ondje provesti noć prisjećajući se ljudi koje su poznavali, voljeli i izgubili, a mlada Atsushi će od Sakate pokušati doznati što više o svojoj sestri Yûko, također pripadnici kulta koju je Sakata u noći prije napada bezuspješno nagovarao da pobjegne zajedno s njim.
Godine 2001. prikazana u konkurenciji festivala u Cannesu, drama Hirokazua Koreede još je jedno ostvarenje u kojem se autor na vrlo poetičan, suptilan i elegičan, ali nimalo patetičan način bavi nekima od svojih omiljenih tema poput povezanosti čovjeka i prirode, smrti, gubitka najdražih te tuge, tjeskobe i očaja koji iz toga slijede. Tematiziranje umiranja, suočavanja s odlaskom s ovog svijeta, svođenja životnih računa te odnosa života i smrti Koreedu čini bliskim tajvanskom filmašu Hou Hsiao-hsienu, kojeg često navodi kao svog uzora. Spretno profilirajući galeriju likova te promišljeno ne nudeći odgovore na pitanja o pozadini i mogućoj banalnosti motiva za počinjenje terorističkog napada, autor gledateljima ostavlja da nagađaju o motivima njihova okupljanja, o mogućim željama za iskupljenjem, razumijevanjem ili pak zaključenjem vlastitih i obiteljskih trauma. Pritom sugestivno gradi ozračje tjeskobe i melankolije, vješto rabeći dokumentaristički prosede i izbjegavajući jednostavna rješenja, te umećući dijaloške sekvence iz svog prethodnog filma Život nakon smrti.
BOJA, 132′
http://kinotuskanac.hr/movie/distanca