Ona prvo pali televizorDa bi čula ljudski glasJer nikog više nemaOn radi vežbe U zdravom telu zdrav duhDa odagna mrakOna polako pije kafuUkradeni minuti spokojaPre no što se sve zavrtiOn nežno otključava Vrata stana da ih ne probudiOna puši i gleda na istokMisli su mostOna puši i gleda na zapadKad će se […]
Skorašnji članci
Eto zašto volim smrt
Kad se za potrebe niže matematikesaberu razni oblici smrti,kad umiranje podivlja kao najubedljivija lekcijaiz organske hemije,kad to crkavanje, maskirano u vodoinstalatera,kucne na kućna vrata kuc-kuc,u stavu italijanskog brigadnog generala,kad se, na kraju krajeva,otkrije da je smrt sastavljenaod magnetnih čestica koje na vrhu nožaigraju argentinski tango,i kad, nakon kraja krajeva, još […]
Iskustvo [Pisci svijeta – Ejmis]
Prvo poglavlje Uvod: Moj nestali Tata. Ovo je bio moj stariji sin Luis, tada jedanaestogodišnjak. — Da? Moj tata bi rekao „Daaaaaa?“, glasom koji se ugibao, pokazujući blagu ali uvek prisutnu razdražljivost. Jednom sam ga pitao zašto to radi, a on je rekao: „Pa već sam ovde, zar ne?“ Za […]
Žoze Saramago
U nama je nešto što nema imena. To nešto smo mi…
Prva lozovača sa drugom Staljinom
(Odlomak iz tajnog dnevnika Mustafe Golubića) Nisam u prilici da vam kažem kad sam zapao za oko generalu Pavelu Ivanoviču Berzinu, čelniku Četvrte uprave Crvene armije. (Berzin se pročuo još kao dvadesetpetogodišnjak, kada je 1918. godine nadmudrio englesku tajnu službu, ubeđenu da je njen odan saradnik. Toliko su u njega […]
Zagledanost
Dugo sam gledala u tebe,ni trepnula nisam. Znam. Kao nekada, davno,u devedesetim prošlog stoleća.Ti – mladi lekar.Ja – diplomac.Život pred nama. Četiri decenije – ko dlanom o dlan… “Opet me, ko nekad, gledaš.Ceo naš život u tvojim očima vidim.Srećan sam… Znam da se baš ničega ne stidim.” “To je bio […]
Homo poeticus, uprkos svemu [Tema: Kiš]
Mi smo egzotizam, mi smo politički skandal, mi smo, u najboljem slučaju, lepe uspomene sa Marne i savest starih poilus d’Orient i članova pokreta otpora. Mi smo, uz to, još i lepi sunčevi zalasci na jadranskoj obali, blaga turistička sećanja na lepe i spokojne sunčeve zalaske na Jadranu… uspomene zalivene […]
Bruno Šulc je ime smrtonosnog virusa kojim pokušava da se inficira zdravo tkivo naše lepe književnosti [Tema: Bruno Šulc]
[ PISMO UREDNIKU ] Gospodine Višnjiću, I ja sam pisac, doduše bez dela, ali zato i bez sujete. Zato Vam se i ne predstavljam; moje ime Vam ne bi ništa značilo. Želja mi je da odvojite nekoliko minuta za čitanje ovog pisma – što će Vam biti daleko lakše nego […]
Pjegava leđa hodaju mrakom
Epoha je pornografije.A renesansi umjetnici mrtvi su svi.Na ničijoj zemljiu današnjoj kulturunema mjesta za pubične dlakei djecu Vudstoka.Buletovi gulići umorniod nepravde – digli su ruke već.Ispitivati postojanost dva tijelauplitati se u istoriju sladostrašćanema smisla,stoljeće su prozirna i kratka. Pjegava leđa bacajuodbljeske po parketuhodaju štraseomemigrant samu tim dugim nogama prljavi Jugos […]
Au revoir
Kažem svom očaju:Idi, prošetaj malo,nemam ja vremena da ti život posvetim,na kraju,mogu da te oslobodim bremena,da ti se za sve pakosti osvetim,ti biraš. Kažem svom strahu:Idi igraj se s drugima,ja sam gvozdena vratana plućima otvorila,i ušle su ptice koje pjevaju,i u jednom dahu,u kameni kip sam te pretvorila, Meduza sam očešljana.Kažem […]

