Jasan Pogled
Subjektivno Suncebaca se u čeljust ratovau čeljust odlazaka. Koraci traže pravo dabudu pesnici,da fotografišu senke jedne naše ludosti. Srce seseti svoje pesnice kojamože lupiti o sto samoće. Tišina gradi sopstvene zgradeuseljava stanare koji liče naiskrenost vekana avangardnost srca ovog vremena. Neki besnagrdi sopstveno vrememestom pesnika u prostoru. Sanda Ristić Stojanović
Slatko ćućorenje, neodoljiva mimika, zavodljivi pokreti njegovanih ruku, vatrice u pogledu.-Sija grad Vašom ljepotom, mlada damo – kaže gospodin u prolazu dižući crni šeširić.Bijeli prostrani stan u kojem odjekuje muk.U fiokama, na policama, u plakarima – miris užegle nade.I uvijek tako – zaspiva na leđima, s hladnim dlanom na stvrdlom […]
Predragu Milojeviću Kada su čuvenog vlaškomalskog kasapinamesara i kobasičaraistinski gurmanii poznavaoci vrhunske hranepitali u čemu je tajnanjegovog recepta za pravljenjenajboljih kobasica koje su probalisvih tih preukusnihkrvavica, čvaraka, kulena, švargli i kavurmikratko im je odgovoriou mesunastavljajući da puni crevo mesomsve pazeći da ne ostanu mehurovi vazduhakoje može napraviti i zao glas […]
Voljeli su se, nije da nijesu.On je sjedio na stijeni i slikao more.Ona je sjedjela iza i slikala ga dok slika more.Kad je završio sliku, lagano je složio pribor i otišao bez pozdrava.Ona je slikala njegov odlazak. Boris Jovanović
Koliko ljudi spava a budni hodajuKoliko nesvjesnih duša na prodajuIluzijama pojavnostiKoliko tjelesa nesvjesnih da su kostiIza slojeva mesa i mišićaIspod slojeva jela i pićaVarenja, sjedenja, koračanjaŠutnje, pričanja, tračanjaPromocije, marketinga i plaćanjaU vrtlogu svega toga tvoja duša i budna sanjaI pita se je li od iluzija veća ili manjaMožda sam ja […]
U ateljeu pokrštenom našim lavirintima,slikar se okreće u slici zemlje,slikar gori kao jednačina Sunca i vremena,slikar postaje trag Mesecai obrt raznih lica epohe.Konji iznenadnosti galopiraju kao slika vremena,satovi se udvaraju slikama vremena,satovi udaraju rukama epohesvoje sopstveno prisustvo. Sanda Ristić Stojanović
Sišla je odnekud, učinilo mi se s neba, ona je zadihana rekla – sa zvonika. Vidim rumeni val kako joj naliva gojne obraze. Podižem glavu – i zaista – jedan uglačani kameni šiljak ubada nebo.Zašto se penje i kako se penje i kojim čudom kameni šiljak visi na nebu – […]
Dva nerazdvojna tužna prijatelja kupaju se u jezeru.Septembarski dan, voda suviše hladna.Hladnoća ih uveseljava, tjera na razuzdan smijeh.Jednom od njih voda se sklapa nad glavom.Drugi osjeća da će potonuti, da će ga smijeh, kao gvozdena kugla odvući na dno.To ga još više zasmijava. Boris Jovanović
Avangardno Sunce čestita mi nekenepoznate reči.Zastane i smrt prednekim prizorima reči štose brzo premetnu uogoljeni spoj avangardnih senki i života.I avangardni Mesec se seća prizora uliceiz kojih ponekadispadne lobanja samoće anekada samilost Sunca.Avangardno Sunce zna da prepoznasvoj sjaj u pesniku.A smrt?Smrt gleda u avangardnost jeseni,u našu iskrenost imisli da nikada […]
Najviše mu smeta britko sunce, pa pokušava da zakloni oči.Prima udarac kundakom i zanosi se, onako trapav i dežmekast, sav bijel od brašna.Ljudi se načetili ivicom sokaka, čuje ih, bijesno sikću.Crveni posramljen, briše mokro lice, opet kundak i potmuli jek.Ovaj što mu prilazi, ulašten i plavook, dugovrat i žustar, poznat […]