Jasan Pogled
Ćutim. Ćutiš. – Do kad ćeš da ćutiš? – pitaš, pa zaćutiš. Ćutim… – Misliš li još dugo da ćutiš? – opet pitaš, pa zaćutiš. Ćutim… Gledam te ispod oka kako ćutiš. Baš lijepo ćutiš. Htjedoh reći, lijepa si i kad ćutiš. Nastavih da ćutim… – Još si ljut? – […]
Privid je moje pravo imeizmaglicaobmanaslikaispod koje se krijemrak I sve što je vidljivoi dostupnookui mislisamo su igrokazi pričakoju pričamza lak sanonimakojih se tiče ponekad i ja se zaboravimpa poverujemda je šminka licea kostim telo I onda igram, igramsve dok ne zaćutimi pustim da spadne sa meneiluzijaživota u stvarnosti Aleksandra Leković
ja čitamti čitašon /ona/ono čita mi čitamovi čitate oni/one/ona čitaju uglavnom vesti sa svojihpametnih telefonabulje i pilje u istenervozni zbog vreline letazbog Sunca i osvetljenjaoštećenog vida i galopirajućeg srčanog udara međutim, neko od nasčita novinelista mirišljave i masne stranicenedeljnika, šarenih časopisa,obimnih knjiga penje se metalnim stepenicamana krov ne tako visoke […]
Jednom je jedna mala ptica sletjela na našu žicu za veš. Okretala se, obrtala, skakutala. Sjedio sam na hoklici ispod žice i posmatrao ptičicu. Pomislio sam: Moram da pročitam nešto o pticama. I još: Lijepo bi bilo posvetiti se pticama… Pa onda: Sramota je koliko malo znam o pticama… Vraćaš […]
Weightless in each other’s armsWe’re behind the curtains of our eyelidsDrinking away nameless poemsNever read out loud I ask you to throw away Sweet lullabies into the voidWhite feathers of boredomThat you feel obliged to carry WordlessWe become a phobiaPulsating with fearIntruders of dreams I want to imprint the kiss […]
Ove godine zima je bila blaga, gotovo bez pahulje snijega, sve je iz životinjskog i biljnog svijeta preživjelo, prijatelji i neprijatelji, i sada, sada je lipanj, sve što je skriveno i neskriveno raste, cvate, kreće se, množi u zraku, na zemlji, u vodi, unutra i vani, veselo je kao u […]
A iznad naslagano se kreće klatnolažni metronomotkucava i brojidok tegotežao od naših strahova i strepnjene pretegnetolikoda pokida nit I mi čekamo mirno potčinjeni tom ritmuda se desi neminovno u nekom obliku koji još ne znamo i koji će odrediti količinu patnje koja čeka na nas Aleksandra Leković
Postoje neke nebitne važne stvarčice.Recimo – dugme.Dugme ti je kao život.Podrazumjevajuća mala okruglina koje se sjetiš kad je izgubiš…Pa pomisliš: Kako ću bez dugmeta?Ili: Morao sam da pričuvam ovo dugme.Pa još: Da sam ga na vrijeme pričvrstio, bilo bi na svom mjestu.A dugo se klatilo, moljakalo, kao gluvo zvono…Zato volim […]
Od straha spavam pod lambama U sne mi dolazi mladi Kafka –Po tijelu tetovažu ima crnuIz doba službovanjaU mašerskoj Tuli Deder mi ovo s kožom zguliVolio bih da je baremMrtav nemam –Zbori To više ne smije da se ponovi U logoruS ruku mladićevihArijevsko perem mastilo Ja ponositiKafkin kalfa – zdušanSmislih […]
Dođe mi da te zovnem i da ti kažem:– Budi tu i slušaj…A ti bi rekla:– Evo me, šta da slušam?A ja bih rekao:– Slušaj kako moje sporo pero pijucka mastilo…A ti bi se ovlaš začudila.A ja bih nastavio:– Čuješ li kako je žedno?A ti bi se upinjala da čuješ.A […]