Jasan Pogled
Grad je pun žena u crnim kaputima, a ja sam šarena šaka u oko U ruci mi cigaršpic Na ramenima Pariz Pijem matcha latte, zamisli, kao da sam neki buržuj U caffeu samo čujem žamor Imam super moć da se isključim kada me ne zanimaju razgovori oko mene A gotovo […]
Tajna Rađe bi rastajili tajnu, nego se napili vode u pustinji. Kad ne bude tajne, biće im sreće. Gdje god je osjete, čovjekoliki kidišu. Zagledaju je sa svih strana, a obično je mala i okrugla. Prislanjaju je na uvo. Traže uputstvo za upotrebu. Biraju otvarač kojim će je raskrinkati. Proklinju, […]
Ni tigrovi po indijskim selima nisu toliko ljudožderni da proždiru baš sve tkivo misli uspomene čak i brižljivo skrivene planove kao što to čini ono Nezasito pohlepno rđa i kiselina su mu tek šegrti ono i kad je sito razbija šifre najtajnijih sefova prazni oči guta i nesvarljive komade […]
Grlio bih stub ili sjenkuI isto bi mi biloKao da si tu Žao mi je što nemam ninačina ni pravaDa budem dijeteZa kojim sad mi vapisvaka kost Ne bi bilo loše smanjitiseIzgubiti se u širokomhodnikuU strmoglavom dvorištupasti na tjemeIzgubiti svijest Neko bi me podigao iponioVikao na mene i plakaoA ja […]
Nemam korensamo sam listkoji pluta po vodi dok ga težinane povuče na dno Nemam ni stablokoru su izgrizlizečevi vremenaa srž seogoljenaosušila Nemam krošnjusuviše su krte i tankebile te grančiceda bi na njih okačilivažno ordenjelišća Sad više nemamni mestona kome su sadilionikoje sam pratila poljupcem u čelo Aleksandra Leković
Sunce Najviše mu vole pjege. Kad ih ogrije, kažu-prži. Cijeloga života od njega bježe. Najbolje im kad koptiše salaukovina. Tek tada se nauživaju kao đavo na Đurđevdan. Ćorno odozgo, zaćoreno odozdo, eto im uživanja. Pogasili su i one lampice što su im pridodate rođenjem. Među čovjekolikim, sva je prilika, nema […]
Prolazi ogroman kontinent vremena kao mirna krava na nebu. Zaći će za njim i ova pustinjau kojoj se decembar stopio sa odlaskom. U pijesak srce ponire. Ili je to gore samo bila kapu kojoj se zbraja zgrušana nevjerica. Ili je ipak neko blizak iz prikrajka samo plakao. Niko neće ništa […]
S vremena na vrijeme, otac i majka bi izvodili ovu igru. Dok bi se njih troje vraćali iz apoteke što se nalazila u maloj kestenovoj aleji, odmah pored radnje berberina, slastičarne i hladne, sive zgrade Doma zdravlja imenom narodne heroine: Rava Janković. Miris tog Doma dječak bi nanjušio već […]
Kao da je neko stegao moje tijelo debelim, užarenim lancima i u mozak ubrizgao supstancu onemoćalosti. Svaka ideja nailazi na blokadu, što svaku realizaciju iste guši u trenu. Razoružavajuća bjelina stranica. Statičnost. Prikovanost za ovozemaljsko. Unutrašnji nemiri rovare po biću podsjećajući na pogrešne odluke, upućujući na nove – koje isto […]
za Emili Bronte Nema leba od poezije romani tu leži novac pisanje pesama zahteva nadljudski umni napor životu je potrebno vreme mudruje Mali brat dok tone u apsintni vir samozaborava A njeno vreme je okrnjeni grlić peščanog sata Ema je ta neljubljena belina koja će se iznutra ispisati listanjem […]