Jasan Pogled
Tinta “Davorine, javi se, do đavola!”, preznojavao se Vuk pokušavajući da dobije prijatelja. Putovali su u Beč na finale start up konferencije. Vuk je imao direktan let iz Beograda, Davorin je iz Zagreba putovao vozom. Nije bilo lako misliti o tome šta bi se desilo da Davorin ipak ne stigne […]
Ljubav Možda su se nekada i voljeli. Svim srcem, bez kusura. U pauzama između ratova, između klanja. Pod slapom, na primjer-mjesečine, pod pljuskom, na primjer-sunčanice. Prosipala se ljubav kao suza vječnog odlaska. Može biti da je bilo ljubavi. Drhturilo je, sva je prilika, poneko crveno srculence. U pauzama između ratova, […]
“Tako da znaš…da ne zaboraviš..”govorila je u telefonpuna nadeda taj nekoneće zaboravititu važnu, važnustvar A u meni je još dugoodzvanjao taj glasi pitala sam seda li ti znaši da li ćeš zaboravitida smo samo zajednoceli i da sesve ono unutrau meniuskomeša i cvilikad nisi tu Aleksandra Leković
U mahali na krov koji prokišnjavaStavili su vrataOdozgo gledajući ihDeluje ko da čekaju nebeskog gosta A kad im padne kišaOd kapi čini se da neko neumorno kucaI da ne zna šta je red i da ne zna Šta je dosta. Kosta Kosovac
Ljeto Ne daju mu da uzri. Ne daju mu da bude dugo toplo ljeto. Ne daju ni da bude varljivo. Kao u onom divotnom filmu o jednom pravom varljivom ljetu. Na varoškoj ulici, pred bibliotekom, pored rijeke, u kafani. Dok hljeb miriše, a bruji pčela. Sa zrikavcima pravim i zvijezdama. […]
Kada se rodimbiću pisac u Japanuimaću svoje večeri čitanjau knjižari Đunkudo šjoten Čitaću lagano i razgovetnoonako kako to zahtevaritam zapisanogi svako čitanje ćebiti posvećenoodabranom licu u publici Oni koji ne buduimali novca da virnuu moju krletkumoći ćeza nekoliko sati stajanjada utole glad Kada se rodimbiću carveć sam počeo da štedimza […]
Ljepota A ako je više nema, šta li će spasiti svijet… A ako je više nema, nema šta ni da se spasava. Gdje je god uoče, čovjekoliki je dobro izgaze, pa ispršte. Pa još i razmažu, da slučajno ne bi vaskrsla. Pa joj i tragove zacrne, da sakriju spomen. Pa […]
Ti i ja,u pljuskujedemo badem,po smoli ,usoljenu ribu,preko usana Ti u hulahopkamapružaš ruke,držećibokore ljuskijabuka Jutro je ogrezlou soli Vučeš prstpo tanjiru. Zrikavci zriču. Dušan Mijušković
Ludilo Bio je jednom jedan ludi Momčilo što je jeo zemlju i skakao da dohvati nebo. Bila je i jedna luda Bisa, prava-pravcata furija, što je ulijetala u varoške kuće i zavirivala pod svaki poklopac. Bio je još i ludi Joza što je onda plakao i krckao orahe na očevom […]
Iscrpilo se veliko sunce i sada mlohavo visikao jezik blijed od žeđi Suho nebo drhturi dok s njega padaju uvele zvijezde Za njima sipi prašina i raste praznina oko zemlje Dolje duboko već zatrpan u tom raspadnutom nebu sanjam da postoji svijet sa sretnim licima da ga ne moram ni […]