Art

Art

Stardust

Soothe me, with the atmosphere of salt and cinnamon-red skies. Touch me, with a lifetime of understanding. Bribe me, with bridges not burnt. I’m no stranger to eyes brimming with joy, I ache for the words forgotten, sunsets, old books, and wine. My musings lay drenched on the pavement of […]

Art

Unolog

Kažem da je svet nastao iz semena, semena sveta. To seme je jedna misao. Nastao je u pomirenju i nerazumevanju jedne misli, koja je sama sa sobom opštila. Neki bi to nazvali monologom, ali kako nazvati monolog koji je dijalog, između jedne jedine misli. Unologom bi bilo prikladno, i sasvim […]

Art

Na dnu svake ponoći

Sakupljao sam plastiku i gutljaje za apostole lomio sniženja i besplatne minuteo modrice koje ne dolaze zalupio vrata januarskim računima i Slavama nasukani, propušteni pozivi ne čekaju više nikoga kao crna ptica, kad vraća fiskalni kroz staklo tržnog centra… Goran Živković

Art

Ne laži me

Ne laži me,Jer ja sam pesnica veka,Kosmos se igra igračkama mojih godina,O mom srcu raspravljaju gladi i lebdenja,Kvartovi moje unutrašnjosti čekaju korake epohe,Moje veštine su oči simbola,Moj nered sriče tvoje redoslede,Moj dnevnik pokrštava ekspresije,Moja popularnost se vere po krovovima svih jednostavnosti,Ne laži me,Noć krvi je propaganda realnosti,Razoružavam kontinente okrutnosti,Moji govori […]

Art

Bar-ba-ra

Sve hoću da ti napišem pesmu Ali ne znam šta me blokira Ti si baraba Barbara vičem Samo zato što si u Bernu koji sanjam kao izbavljenje Ti si Barbara anđeo čuvar Moje mašte koja je nemirna Jer si i krv i telo i srce i nasleđe Kulture i nekulture […]

Art

Usamljeni ali čisti…

(iznajmite požar ili crnu reku) Dok vrtimo iste porno filmove pred spavanje iščekujući da oživi zvono u 4. ujutru u nekom gradu na nekoj slomljenoj radio-stanici ptice odnose zavoj i posteljinu s drveća tvoji omiljeni muzičari, draga kao bebe spavaju u samici zatvora… Goran Živković

Art

U stvari, tuga

I svi se divešto još živivitalani pri pametiu tim godinamaradiu tuđem vremenubez prijateljakoji su već prešli crtužena jedavno zaboravljenasam sa knjigama i pticom u kavezu i tom strašnom potrebomda je još tuda diše gledajede U stvari je to baš tužna priča Aleksandra Leković