Koliko ljudi spava a budni hodaju
Koliko nesvjesnih duša na prodaju
Iluzijama pojavnosti
Koliko tjelesa nesvjesnih da su kosti
Iza slojeva mesa i mišića
Ispod slojeva jela i pića
Varenja, sjedenja, koračanja
Šutnje, pričanja, tračanja
Promocije, marketinga i plaćanja
U vrtlogu svega toga tvoja duša i budna sanja
I pita se je li od iluzija veća ili manja
Možda sam ja ta koja ne može maglu da dekodira
Možda sam ja ta koja mora naučiti plesati kako sistem svira
Možda sam ja ta koja mora prestati da bira
I predati se struji bez plivanja
Grčevitog rukama zamahivanja
Koprcanja i hvatanja daha
Nemogućnosti da zaboravi da je samo dio daha, prah praha
Postani riba, reći će mi uspavani
Postani riba, nek te u mrežu uhvate ribarski dani
Koji se nižu jedan na drugi bez svijesti o sebi
Koji se ne čude ni suncu, ni leptiru, ni bebi
Ni rođenju, ni smrti, ni drugom, ni tebi
Trebala bih naučiti plivati bez koprcanja
Trebala bih naučiti plakati bez grcanja
Trebala bih zažmiriti na velove koje vidim oko sebe svuda
Trebala bih reći sebi da sam ja luda
Dvorska luda
Koja pokušava pokazati čuda
Ali mom plesu smiju se dvorjani
I meni samoj plesni koraci postaju strani
Klecaju mi koljena
Umorna sam žena
Preumorna sam žena
Preumorna sam kao sjena
Koja ponekad bljesne na suncu
Koja ponekad vjeruje svom vrhuncu
Ali to je milisekundno vjerovanje
Ponovo se vraćaš u nestajanje
Prestajanje
I to je zasad dosta
Nekad traži sebi oprosta
Za sumnje, a sad samo živi
Samo. Kud će išta veće? Živi!
Jasmila Talić-Kujundžić
