Author: Boris Jovanović

Art

Bog u birtiji – Radost

Radost Niko se ne obraduje kad dođe na svijet.Samo se izuzetnik obraduje kad se otisne sa svijeta.Ništa tužnije od lažne radosti.Lažno se raduju tuđim radostima koje su lažne.Eto im radovanja.Kad treba da se obraduju, čovjekoliki se zapitaju: Što li bih se radovao kad je njegovo radovanje veće…Onda se raduje tuđem […]

Art

Bog u birtiji – Rad

Rad To što čovjekoliki rade, nije rad. Ako neko nešto i radi, nema vremena za njihov rad. A na njihovom radu se obdržava ova šarena šatra. Zato je i kriva i luda. Zato će se brzo strovaliti uz kikot i oduševljenje vrijednih rabotnika. Čovjekoliki su još onomad poželjeli da naprave […]

Art

Bog u birtiji – Priča

Priča Čak i pametari među čovjekolikima imaju običaj da kažu: –Sve su priče ispričane… Time dokazuju svoju pamet. A da ima pameti, ne bi bilo čovjekolikih. Ako su sve priče ispričane, onda su sva djeca rođena. A ako su sva djeca rođena, čemu sve ovo, makar i ovako… Ako su […]

Art

Bog u birtiji – Pravda

Pravda Ko ide njima po pravdu, otišao je đavolu po blagoslov. Ko im je najviše kriv, upisuje se u pravednike. Kriv pred čovjekolikim-prav na nebu. Kad im zakoni zaliče na pravdu, ne primjenjuju zakone. Sudije im sude po pravu sile, a ne po sili prava. Što više nepravednih presuda, to […]

Art

Bog u birtiji – Ponos

Kad se gorde, kad se kurče, čovjekoliki misle da su ponosni. Ono kao: ponositi sinovi ponosne postojbine. A u postojbini svega više od ponosa. U toj prelakiranoj starinarnici ponosa kao da nema. Namagarčeni gordoljubljem, čovjekoliki marširaju kao narodni heroji. A sa narodnim herojima nikad nijesu čista posla. Bilo kako mu […]

Art

Bog u birtiji – Olovka

Olovka Više je ne šilje. Bacili malo koplje u veliko trnje. Samo mrsomude i klikću. Niko među čovjekolikim ni za uvo da je zatakne. Ni da je stavi među zube. Oturili je bez objašnjenja. Slomili joj srce. Njihova slova i nijesu za olovku. To nijesu ni slova. To se izleglo […]

Art

Bog u birtiji – Ogledalo

Čovjekoliki se odvajkada ogledaju u krivom ogledalu. Ono im nakaznosti isporučuje kao vrline. Pravo ogledalo su razbili i pritisli kamenom još onda kad ih je zaskočilo zlo koje se oglednulo. I oči drugoga su im kao krivo ogledalo. Još odonda kada su se nakapale sjemenom grdila. Čovjekoliki zlobom gledaju, u […]

Art

Bog u birtiji – Obraz

Koliko li je puta iskrpljena ta krpa i šta sve tom krpom nije iskrpljeno… I opet je krpe. I opet njome krpe. Kao da čovjekoliki nemaju ništa milije od zakrpljenog i ništa važnije od krpljevine. Nema mjesta na kome im nije ono što može biti samo na jednom mjestu. I […]

Art

Bog u birtiji – Njiva

Kad se zagledaš u dlan-takva otprilike.Ima i takve brazde.Linija života, linija zdravlja, linija sreće.Iznad udoljice dlana-breščić.Nad breščićem-kućica.Na kućici-dimnjak.Na dimnjaku-ptica.A iznad-cijelo nebo.I potok, sad iznad, sad ispod, nije ni važno.Ko je ubio pticu na dimnjaku, taj je dovršio i ostalo.Njiva se ulegla, postala jama.Čovjekoliki jamari gledaju u jamu.Uzvratiće im pogled njiva […]

Art

Bog u birtiji – Nježnost

Nježnost Čovjekoliki se ne stide od sramote. Stide se od nježnosti. Čini im se-latica ih žulja, pa je sabijaju pod najteži kamen. I gaze i pritvrđuju da im ne probije kameni oklop. Ponekad im je teža od stijene pod kojom su rođeni. A nikako da olakša, da stovare laticu i […]