Author: Boris Jovanović

Art

Mala moja – Znaš onog visokog crnokosog

– Znaš onog visokog crnokosog što ga često viđamo napromenadi?– Znam, zašto?– Sanjala sam ga sinoć… što li mi on pade na pamet… celu noć…I izađeš na terasu.Kao da ništa nije bilo…Cijelu noć?!Visokog, crnokosog, sa promenade…Sanjala!Cijelu noć… noć cijelu!Izlazim za tobom.Gledam kako širiš veš.Pjevušiš.– Naučnici tvrde da san traje svega […]

Art

Mala moja – Hvatam one gornje grane i savijam ih tebi

Hvatam one gornje grane i savijam ih tebi.U sebi pjevušim:Višnjičica rod rodila, od roda se…Stojimo na zelenim plastičnim stolicama.Malo-malo, izgubimo ravnotežu.I poletimo u plitki ambis.Ti puniš crvenu, ja zelenu koficu.Grane se gibaju, treskaju…Pićemo sok od višnje u kasnu jesen, dok novembarska kišazapljuskuje prozore kao da smo na korabljici…Ti ćeš hvaliti […]

Art

Mala moja – Nije baš vrijeme za kampovanje

Nije baš vrijeme za kampovanje.Napolju mraz, ledi sjeverac.Da se ptica u letu smrzne…Ali, dogovor je dogovor iako pas s mačkom spava.Zalazimo pod jorgan planinu…Nadižemo silne pokrivače, pravimo šatorčić dvoležajčić…Izukrštamo noge, palimo telefonsku lampicu.Pa počinjem:Da li ću moći na ovom Nepočin-poljuDa ti podignem šator od svojih dlanova..I tako, još ponešto…Onda se […]

Art

Mala moja – Bilo bi lijepo kad bismo živjeli na selu

Bilo bi lijepo kad bismo živjeli na selu.Da to bude pravo seoce, nekoliko bijelih kućasa crvenim krovovima.I raštrkano ovčije stado.Šljivik, okrečena stabla, pjetao-ratnik.Bunar, košnice, njivica ustalasane zemlje…– I šta još? – pitaš, a krofnice zamirisale.– I jedan veliki drveni krevet, sav izrezbaren, u šarama,za bračne drugove…– Onaj sa golubovima iznad […]