Jasan Pogled
Živi u zemlji ruža. Spava na ružinim laticama. Izjutra se krijepi slatkim od ruža. Lijepo je biti gospodar zemlje koja miriše. Prvi put sam sedla konja, baca se na sedlasta leđa, juri galopom, satire pratnju za sobom. Zubima steže trnoviti bokor, krv mu na usta udara. Izlazi iz zemlje ruža, […]
Rođaci na ljetovanju (Potresni igrokaz) Lica: Uličar iz NK Student iz NK Mnozina PRVI ČIN—Priprema Uličar: Đe si ti, jesi li se naspava? Student: Đe si, jesam jesam… Uličar: Ja vala nijesam oka sklopio. Do zore sam gleda Skupštinu, pa Farmu, jebala me Farma! Nije ono loše, a? Student: Ne […]
Prodali stari hrast, bunar, kućište, grobište. Voćnjake i njive smlatili i požderali. Upalili stogove, zatrpali izvore, polomili i točak vodenički. Bez nužde i muke, iz hira i ćefa, sa plačevnom nasladom i mržnjom, zamucnuti i zagrcnuti. Đedovinu u prkno, pa prst u uvo. I kad su bili majušni gledali đedove […]
– Eno ga sad, trune u zatvoru kao stučena zukva – kažu srkućući duvanski dim. – A gospođa mu, snuždila se kao popišan cvijet. Prvi put, za njegovog zemana, smiju se od srca. Dok se pali neonska cijev na dalekom plafonu ćelije, pomišlja: – U kakvom sam ja zatvoru bio. […]
-Đe si,jebem ti mater! -O, đe si ti, sve ti jebem! -Šta je s tobom, brate moj? -A šta je s tobom, kralju moj? -Ja sam ti po cijeli dan po kafana! -Jesi moj kurac! -Jesam, sreće mi! -Plati neđe po kavu! -Nije problem, đe ćemo? -Oćemo li kod Glavonje? […]
Ozvjerena glad odljuđenog svijeta proganja je kao da je kužna. Onako miomirnu nježnu i lakokrilu kao leptir. Bacili se kamenom na dušu i na bonike i slabovidce koji je traže. Sve je više hajkača, sve manje čežnjivih sluđenih čuvara. A data im na čuvanje, ne kao razbibriga i laža, već […]
Najviše mu smeta britko sunce, pa pokušava da zakloni oči. Prima udarac kundakom i zanosi se, onako trapav i dežmekast, sav bijel od brašna. Ljudi se načetili ivicom sokaka, čuje ih, bijesno sikću. Crveni posramljen, briše mokro lice, opet kundak i potmuli jek. Ovaj što mu prilazi, ulašten i plavook, […]
Na ovom mjestu i ne moramo o moralu. Možemo, recimo, o etimologiji. Dakle, onaj koji nosi Gospoda u sebi. Poznajete li nekog takvog? Ili je neko takav zasužnjen među knjiškim stranama, u memljivoj tami, među odbačenim dragunlijama koje su nekada nekome bile važne. Ili su neki takvi pod hladnim kamenom […]
U bijeloj košulji, mirnim korakom, dok pod đonovima kao srča škripi smrznuti snijeg. Misli: ljubila se kao da svira flautu, potiljak joj miriše na mošus. Mraz mu siječe dah dok se sjeća dječijeg smijeha i srebrnih zvončića. Uvijek u svitanje, usne su joj vrele. A kad je počelo – gledao […]
Konji duge dlake propadaju kroz dubok snijeg. Razvijavaju oblake snježne prašine. Kad nema mećave nebo je nepojmljivo plavo. Tada je dim iz odžaka razigran. Prstima raščešljava umršenu bradu. Ispod natučene šubare pogled umrtvljen tugom. Gleda daleku dolinu, kuće rasute po njoj kao poljsko cvijeće. Vidikovac je granica. Kako li je […]