Mnogo je puta svetigorska voda spasavala ubeućenog vodeničara Stribora Zerdiju, padajući mu s visine na pijano tjeme i zagrckujući mu grkljan.Umirao je dugo, tinjao kao mokra panjina, govoreći pomeljarima da će nakon njega nestati vodenički kamen, vodenica i rijeka, planina, crkva i nebo.Još je obnarodovao, da mu je najveća bol […]

Žito preklasalo, hljeb prepečen, rakija razuzdana, a on mračan i jedak.Uvijek u gomili, navijek sam.Razbrekao od tuđih misli i sirovih lagarija.Ne zna šta će s knjigom kupusarom, pod koji kamen da je pritrpa, da joj slova isklijaju, da je ptice razgrabe.Ne može od knjige kako je naumio, teška mu je […]

Svima govoriš o nekakvoj kuli, na stijeni, iznad mora.Ona je za tebe početak i kraj svake bitne priče.Nadražuješ drugarice omamljenih očiju da pođu za tobom, izmaštanom stazom, kroz odsanjani borovnjak ka bijeloj kuli koja je, tako im tvrdiš, najstrašnija i najljepša pod slapom mjesečine.U toj kuli, na liticama, mora živjeti […]

Pije kao Rus.Raduje se kao dijete.Psuje kao kočijaš.Plaši se svakog šušnja.Puši kao Turčin.Naći ćeš je na dnu tuge.Mokru od suza, blistavu od osmijeha.Ni za šta nije.Sem da se ponekad pomene. Boris Jovanović

Ne tražim da mi vjeruju, jer najvažnije se ne može reći.Zemljak je uvijek u duvankesi čuvao tajnu.I tu tajnu sa dna prinosio je plamenu, ali je nikad nije sagorio.Nijednom je nije ponudio drugome.-Zbog dva srka dima da izgubiš srce i pamet- govorio je tražiocu.Kad je otišao, istresli su duvankesu.Nikome ne […]

Neko je na razmeđi svjetova zapalio svijeću.Pod tim plamenom ispisane su ove riječi.Onaj koji ih piše zna da će se svijeća potrošiti, da će se potrošiti i on i onaj koji čita.Svijeća se ne pali za vrijeme, nego za vječnost, kao što se priča ne priča za trošak, nego za […]

Ponekad siromahu i bogoslovcu oderu kožu s leđa, a onomad prođe jedan oholnik s tovarom blaga, pozdraviše ga, a taman sam pomislio da sam nadomak spokoja.Samo da znaš, ova ćuprija se jednom prelazi, a dvije obale koje spaja su dva suprotstavljena svijeta.Ne znam šta je na ovoj, a kamoli na […]

Stanislav Švejk je bio manji od makovog zrna, a lakomiji od vrapca.Ptičica i zrno stalno su u njemu prebivali.Čuvao je zrno od nasrtljivog vrapca i danju i noću.Samo jednom se opustio na klupici u parku.Mlako veče ga je omamilo, a ćuk uspavao.Vrabac je iskoristio dremež, kljucnuo zrno i odletio.Tako je […]

Glavonja sjedi na brijegu i smije se sumanuto.Svijet je, kaže, smiješno šaren za njegov ukus.Kad su ga pitali kakav svijet bi ga uozbiljio, glavonja se uzjogunio:Ja sam se rodio da se sprdam sa svijetom, a ne svijet sa mnom! Boris Jovanović