Jasan Pogled
Dođe mi kao kreposno miro kroz raskriljen prozor. Dolazi kroz rašiveno nebo, probija osunčani klobuk istočnika. Puštam da mi melemi licem, da mi grudi i šake zalije blagošću. Gledam krišom kako maleno sunce titra u ćoškovima, propiruje oganj i zažiže kandilo. Izlazi potom, hrli rašivenom nebu, ubada se u svjetlosno […]
Žarko Laušević Druga knjiga (Dnevnik jedne robije) Hipatia, Beograd, 2013. Impresija Druga knjiga je zadužbina, mudra i gorka okajnica, prozni pjesmotvor… Ova poezija Lele-kule, ova spuška Luča utamničena, tinja bolom, raspaljuje se Čovjekovim, Piščevim mikrokozmom… Kada se podjari bol, kada se produbi tuga, kad se zakrvoloči čežnja, kada se […]
Gordo je rušio kamene mostove. Sladostrasno ih pretvarao u prah. Razvijani prah se pretvarao u ništa. On se pretvarao u led. Ona u nigdinu. – Šta to pucketa? – pita – Sjediš li pored vatre? – Moja minđuša se klati – kaže jecajno – Dotiče slušalicu. Zna: velika srebrna alka […]
Sastaše se stari znanci, stari dugari, Milo i Ivica. Nekome bi više odgovaralo Ivan (da ne konstatujemo Grozni) i Miloica (umalo ne zucnuh – mali). Bili su zajedno mnoge bitke, kobajagi se malo i svađali uz bezopasno prangijanje, pa su, nakon svega, opet tamo gdje su i bili – u […]
Šta najbolje uspijeva i najbogatije rađa u našoj maloj carevini? Šta cvjeta raskalašnije od svake majske ruže u dičnom mediteranskom raju? Šta bi moglo postati i ostati simbolom umjesto dvoglavog orla na krvavoj pozadini alaj-barjaka? Da li je to dvotrbušje, dva razbrekla džepa ili dvostruko srebroljublje i zlokrvno vlastohljeplje? Kome […]
Najbolje pjesme nastale su za kišnih dana, najbolje priče kad se razvedri. Memoare pišem srijedom i petkom. Nedjeljom ćutim. Dok pecam čujem kako riječi klokoću, osjećam kako mi grickaju prste na nogama, mile nogavicama, kuckaju u sljepoočnicama. Ovo je mala ispovijest pisca smiješnog imena. Htio je da bude nesređen, plahovit, […]
Nekada davno, ili to bijaše juče, drug Tito se vajkao pripitom ruskom ambasadoru kako ga starost sustiže i kako i vječni, bogme, moraju umirati. Drug Vidoje, čelnik tadašnjih crnogorskih komunista, koji prisustvovaše razgovoru, bolno je zavapio: Druže Tito, dozvolite da ja umrem umjesto Vas! Drug Tito je samo prezrivo otpuhnuo […]
Mali varvari su nastavili svoje orgijanje diljem naše poludivlje carevine. Bili bi gotovo nemoguće popisati sva njihova mala nepočinstva i podlostiTako vam je to. Neko gradi, neko ruši. Neko stvara, neko uništava. Zemaljski dani teku i uvijek se može pisati o varvarizmu i vandalizmu. Destruktivna snaga pokreće ovaj grešni svijet, […]
Da li je neko nekad vidio pupak onom vidrastom dječaku, a najviše je volio da jurca razgolićen odajama i salonima? Rokoko perika zasjela na usijanu glavu u kojoj se roji genijalnost i Turetov sindrom. Tako je čudo nad čudima istovremeno groktalo i stvaralo božanske simfonije i sonate, beskrajno u svemu, […]
Mnogi se sjećaju naših dražesnih profesora – predavača slavne ONO i DSZ. Bjehu to živopisna vremena, donekle šarena, a uglavnom bojadisana ružičastom titoističkom bojom umekšane diktature. Nešto mislim da nas je to umekšanje skupo stajalo i da su slovenska braća i ostali koji imahu tvrdu diktaturu mnogo prije izašli iz […]