Jasan Pogled
ja čitamti čitašon /ona/ono čita mi čitamovi čitate oni/one/ona čitaju uglavnom vesti sa svojihpametnih telefonabulje i pilje u istenervozni zbog vreline letazbog Sunca i osvetljenjaoštećenog vida i galopirajućeg srčanog udara međutim, neko od nasčita novinelista mirišljave i masne stranicenedeljnika, šarenih časopisa,obimnih knjiga penje se metalnim stepenicamana krov ne tako visoke […]
Jednom je jedna mala ptica sletjela na našu žicu za veš. Okretala se, obrtala, skakutala. Sjedio sam na hoklici ispod žice i posmatrao ptičicu. Pomislio sam: Moram da pročitam nešto o pticama. I još: Lijepo bi bilo posvetiti se pticama… Pa onda: Sramota je koliko malo znam o pticama… Vraćaš […]
Weightless in each other’s armsWe’re behind the curtains of our eyelidsDrinking away nameless poemsNever read out loud I ask you to throw away Sweet lullabies into the voidWhite feathers of boredomThat you feel obliged to carry WordlessWe become a phobiaPulsating with fearIntruders of dreams I want to imprint the kiss […]
Ove godine zima je bila blaga, gotovo bez pahulje snijega, sve je iz životinjskog i biljnog svijeta preživjelo, prijatelji i neprijatelji, i sada, sada je lipanj, sve što je skriveno i neskriveno raste, cvate, kreće se, množi u zraku, na zemlji, u vodi, unutra i vani, veselo je kao u […]
A iznad naslagano se kreće klatnolažni metronomotkucava i brojidok tegotežao od naših strahova i strepnjene pretegnetolikoda pokida nit I mi čekamo mirno potčinjeni tom ritmuda se desi neminovno u nekom obliku koji još ne znamo i koji će odrediti količinu patnje koja čeka na nas Aleksandra Leković
Postoje neke nebitne važne stvarčice.Recimo – dugme.Dugme ti je kao život.Podrazumjevajuća mala okruglina koje se sjetiš kad je izgubiš…Pa pomisliš: Kako ću bez dugmeta?Ili: Morao sam da pričuvam ovo dugme.Pa još: Da sam ga na vrijeme pričvrstio, bilo bi na svom mjestu.A dugo se klatilo, moljakalo, kao gluvo zvono…Zato volim […]
Od straha spavam pod lambama U sne mi dolazi mladi Kafka –Po tijelu tetovažu ima crnuIz doba službovanjaU mašerskoj Tuli Deder mi ovo s kožom zguliVolio bih da je baremMrtav nemam –Zbori To više ne smije da se ponovi U logoruS ruku mladićevihArijevsko perem mastilo Ja ponositiKafkin kalfa – zdušanSmislih […]
Dođe mi da te zovnem i da ti kažem:– Budi tu i slušaj…A ti bi rekla:– Evo me, šta da slušam?A ja bih rekao:– Slušaj kako moje sporo pero pijucka mastilo…A ti bi se ovlaš začudila.A ja bih nastavio:– Čuješ li kako je žedno?A ti bi se upinjala da čuješ.A […]
Oko mene je sve sama voda. Nema kopna ni na vidiku. Spajaju se nebo i more, ne zna se gdje počinje jedno a gdje završava drugo. Moje ruke plutaju. Moje noge plutaju. Moja kosa lebdi oko mene. Moja leđa lebde na površini. Sunce mi prži lice, zasljepljuje me. Moram žmiriti, […]
Skinuli je sa svoda svetlucavui nazvali je žutaonda je umnožili eksponencijalnoi jednu dali meni kao brošpokrila sam je dlanomda je zaštitim od pogledatu mi dlan progoreosa čijom ću plaveti mešatisipino mastilo svog pogleda Sa novom zvezdom na epoletiu škripavim čizmamazategnut da pršti i pod pojasomu senzualnom iskušenjuda posrne u zabranivoleti […]