Hronika vrelih godina (Chronique des annés de braise/Waqai sanawat al-djamr, 1975), Alžir, boja, 175 min, ONCIC, r.: Mohamed Lakhdar-Hamina, sc.: Rachid Boudjedra, Tewlik Farès, M. Lakhdar-Hamina, df.: Marcello Gatti, glazba: Philippe Artuys, ul.: M. Lakhdar-Hamina (Milhoud), Jorge Voyagis (Ahmed), Sid Ali Kouiret (Smail), Leila Shenna (Ahmedova supruga).
Za II. svj. rata Alžirac Ahmed mobiliziran je u francusku vojsku. Nakon krvava gušenja alžirskih demonstracija 1947., Ahmed dezertira i pridružuje se pokretu za oslobođenje. Postaje narodni heroj i gine zajedno s prijateljem Milhoudom.
Kao i u svojemu prvom cjelovečernjem igranom filmu Vjetar s Aurčsa (1965), nagrađenom u Cannesu Zlatnom kamerom za najbolje debitantsko ostvarenje, Lakhdar-Hamina (1934) povezuje lirski ugođaj, dinamičan ritam i polit. angažiranost. Dok Vjetar s Aurèsa tematizira sudbinu mladića koji se pridružuje oružanoj borbi za nezavisnost, ovaj film rekonstruira razdoblje alžirske povijesti prije izbijanja oružanog ustanka 1954. Odražavajući spektakularnim masovnim scenama i zasićenim bojama utjecaj holivudske koncepcije spektakla, film se motivom rasta revolucionarne svijesti u jednoj obitelji i postavom individualnih likova kao polit. simbola nastavlja na polit. filmove karakteristične za kinematografije zemalja Trećega svijeta potkraj 1960-ih i poč. 1970-ih.
https://fl.lzmk.hr/clanak/kronika-vrelih-godina