Jodaeiye Nader az Simin, igrani, drama, triler, Iran, Francuska, 2011
REŽIJA: Asghar Farhadi
ULOGE:
Payman
Maadi,
Leila Hatami,
Sareh Bayat,
Shahab
Hosseini,
Sarina Farhadi
SCENARIJ:
Asghar
Farhadi
FOTOGRAFIJA:
Mahmoud
Kalari
MONTAŽA:
Hayedeh
Safiyari
SADRŽAJ:
Iranski supružnici Nader i Simin svađaju se oko odluke o odlasku u inozemstvo. Dok je Simin već sve pripremila jer želi napustiti Iran i u inozemstvu kćeri Termeh omogućiti bolji život, Nader želi ostati jer smatra da mu je dužnost skrbiti o ocu pogođenom Alzheimerovom bolešću. No Simin je uporna i odlučna u tome da dobije razvod i s kćeri napusti zemlju, pa kad joj zahtjev za razvodom bude odbijen, ona će napustiti Nadera i vratiti se roditeljima. Termeh ostane s ocem jer očekuje da će se majka brzo vratiti, a kad se to ne dogodi Nader, ne snalazeći se u novoj situaciji, kao njegovateljicu bolesnom ocu angažira mladu Razieh. No on ne zna da je Razieh trudna i da je posao prihvatila bez suprugova dopuštenja, zbog čega će se Nader ubrzo naći u neugodnoj situaciji koja će zbog laži i manipulacija dovesti i do sukoba.
Egzistencijalna socijalna drama s blagim elementima trilera scenarista i redatelja Asghara Ferhadija (O Elly, Prošlost, Trgovački putnik) godine 2012. ovjenčana je Oscarom u kategoriji najboljeg filma s neengleskog govornog područja, u istoj kategoriji nagrađena i Zlatnim globusom, godinu ranije u Berlinu nagrađena Zlatnim medvjedom, Nagradom ekumenskog žirija, Srebrnim medvjedom za najbolju glumačku postavu i Nagradom žirija čitatelja lista „Berliner Morgenpost”, te ovjenčana s još niz nagrada. Posve zasluženo, jer je riječ o sjajnom ostvarenju filmaša koji priče svojih filmova u pravilu smješta u uža obiteljska okruženja s fokusom na odnose između supružnika koji su manje ili više otuđeni ili pak u procesu otuđenja, te na relacije s ljudima iz njihova okruženja. Farhadi i u ovom filmu vrlo suptilno likove uvodi u priču te nijansirano gradi njihove karaktere i međuodnose, oslanjajući se na manje ili više suspregnute pokrete i poglede, izraženiju ili manje izraženu mimiku, neke svakodnevne rituale, kod gledatelja postupno razvijajući slutnju da nešto u odnosima likova nije u redu te sugestivno gradeći dramu oko njih i njihovih stanja i odnosa. U pozadini su jasni socijalni i klasni odnosi, odnosi među spolovima i obiteljima, kritika patrijarhata i tradicionalizma te jasan i razgovjetan profeministički stav, jer Farhadijevi filmovi imponiraju snažnim, čvrstim, odlučnim i iznijansiranim ženskim likovima.
BOJA, 123′