“Savremeni egoizam prezire prirodu i nemilosrdno je uništava kao neprijatelj okupiranu zemlju. Slikarstvo je ekološko, ono je himna prirodi i svijetu koji smo našli – slikarstvo izražava divljenje prema svemu što nas okružava. Mnogi moderni pravci u umjetnosti rade suprotno – oni preziru predmetnost tj. stvari koje vidimo, oni smatraju da je taj vidljivi svijet banalan i daju jednu ideološku podršku tom nihilističkom stavu potrošačke kulture prema prirodi koju tako užurbano i nemilosrdno uništava.”
“Urbanizam i potrošačko društvo ubijaju ličnost. Suprotno od onoga što se proklamuje, mnogi ‘avangardisti’ u slikarstvu idu pod ruku sa njima – oni su konformisti, njihova umjetnost je isto tako bezdušna kao što je bezdušan urbanizam koji će pojesti svijet. To je umjetnost potrošačkog društva, to je potrošačka umjetnost.”
“Na ovaj način civilizacija ne može da ide još dugo – već je došla do plafona – mora se nešto ili možda sve promijeniti ako se misli ići dalje. Moderna umjetnost vrlo liči na to stanje, ona ne pruža nadu niti ukazuje na spas, ona je nihilistička isto kao što je i ova civilizacija. Njena poruka nije avangardna da nas poziva u nešto bolje, u njoj nema vjere niti snage, ona je apatična.”
“Slika vrlo brzo urađena ne može dugo zadržati našu pažnju. Ona zrači onom energijom koja je u nju uložena, pa ako je toga malo onda se efekat potroši u kratkom i površnom utisku.”
“Situacija je takva da može svako da se prošvercuje kao novator i avangarda. Neke pojave u savremenoj umjetnosti koje izgledaju sumnjive su rezultat dugog razvoja kulture i mogu da se razumiju samo ako se zna taj tok. Ali mnogi šarlatani koji to ne znaju mogu vrlo lako i bez kulture i sluha da prave ‘umjetnost’ koja liči na to i da obmane javnost koja je uglavnom površna, tromog duha, neobaviještena i nezaštićena.
Moramo biti vrlo obazrivi kad su u pitanju neki afirmisani autoriteti koji utiču moćno na mišljenje javnosti.”
“Pročitao sam da je neko rekao da se ‘samo idioti ne mijenjaju’. Ja sam jedan od tih idiota. Ne vjerujem u mijenjanje ljudi i ne vjerujem u ljude koji se mijenjaju. Čovjek se samo usavršava i postaje bolji ili gori, ali uvijek dosljedan samom sebi.”
“Slika treba da ima cjelovitost bez obzira koliko je sitničavo rađena. Opasnost vreba iz tih sitnica koje mogu da odvuku pažnju. Čini mi se da bi jednostavan savjet bio dovoljan: dok radiš detalje misli na cjelinu. To izgleda lako, ali ono što izgleda lako često je najteže. Najteže je biti genije, ali njemu je to lako.”
“U Barleti sam vidio impresionističke slike De Nittisa koje je on naslikao prije Impresionizma. Kad to čujemo, divimo mu se još više – Ali, zar to nije samo smiješni snobizam? Zar ne treba gledati i procjenjivati slike bez obzira kad i gdje su urađene, slobodno i bez predrasuda? Da je Botičeli naslikao Proljeće ove godine, ja bih mu se isto tako divio kao što mu se već divim.”
“Bio bi nezamisliv gubitak da Brojgel nije naslikao ma koju od svojih slika. Nijednu njegovu sliku ne može zamijeniti nijedna druga njegova slika. Ima puno slikara čije slike ne možemo da zapamtimo jer su toliko slične da se samo sjećamo njihovog slikarstva, njihovog manira – neki slikari prave slikarstvo a neki slike.”
“Onim kritičarima koji bi htjeli da pišu loše o mojim slikama, kojima se moje slike ne sviđaju, poručujem da se ne sviđaju ni oni meni, oni nemaju pravo da se bune jer te slike nijesu namijenjene njima – one su namijenjene onima koji ih vole.”
“Ima jedna vrsta ateista koji su nepokolebljivi, za koje Bog nikad nije postojao… To su ljudi koji spadaju u nižu vrstu bića i ne vjerujem da je iko od njih napravio neko veliko djelo iz oblasti duha – nije čovjek onaj koji nije imao problema s Bogom.”
“Zamolio sam Boga da mi pomogne ovaj put i bio sam sretan jer se slika stvarala spontano i divno… Ubrzo sam shvatio da je moje ushićenje bilo zabluda – ali sam i dalje bio zahvalan Bogu što mi je poklonio tu zabludu.”
“Inventar svemira je neuništiv. Sve što se vidi i čuje traje vječno. Kao što vidimo davno nestale zvijezde tako će i naš lik i naš glas uvijek trajati i lutati u beskraju prostora.”
“Voljeti ili mrziti je skoro isto – to su dva izraza strasti. Kad nekoga mrzimo mi mislimo na njega – to je aktivan stav našeg duha u odnosu na nekoga – to je skoro isto kao da ga volimo, s tom razlikom što ga mrzimo.”
“Bog je mnogo bolji nego što mislimo. Kad griješimo on nas neće kazniti, on se osjeća krivim. Kad ljudi griješe Bog plače.”
“Čovjek se usavršava tako da kroz obrazovanje onaj koji je pametan postaje još pametniji, a onaj koji je glup još gluplji. Bolje rečeno, čovjek razvija svoju urođenu pamet ili urođenu glupost.
Obrazovanje može biti opasno ako je u pitanju glup čovjek, tada njegova glupost potkrijepljena znanjem i sa puno latinskih riječi dolazi do još većeg izražaja. Svaki glupan može da nauči više jezika kao što je naučio i onaj jedan. Tada one gluposti može da kaže na više jezika a ne samo na jedan.”
“Prošlost nam izgleda ljepša jer nije bilo fotografije, nju znamo jedino kroz umjetnost. Danas je sve raskrinkano, znamo anatomiju svačega, mjesec je samo jedan kamen. Više nam nije ostala nijedna iluzija. Istina je dosadna, ona je lišena mašte – ona je lažna. Istina nema veze sa ljudima – ona će nastaviti da postoji i kad nestanu ljudi.”
“Kad sretneš prosjaka, Ciganina ili seljaka, kažeš mu ‘ti’, a lijepo odjevenom čovjeku o kojemu takođe ne znaš ništa, kažeš ‘Vi’.
Gospodin je onaj čovjek koji se odnosi prema svakome kao da je i on gospodin.”