Albrecht Durer
(1471— 1528)
Pero, kist i crna
kreda, 29X15 cm. Oko 1503. Weimar, Schlossmuseum.
“Ne znam što je Ljepota premda ona prianja za mnoge stvari”, pisao je kasnije Durer, i taj je crtež u naglašenoj suprotnosti s njegovim proučavanjem idealnih razmjera. Njegovo zanimanje zadržava se na aktu, ali je ovdje nacrtao sebe nakon bolesti, klonulog i slabog, što je daleko od savršene ljepote njegova Apolona (slika 3, dolje). Ovdje obraća veću pažnju na bore, sitnlčavost detalja i klonulo držanje, nego na herojsku pozu, a vrlo su očiti njegov pažljiv, objektivan pogled i metode obrade detalja. Crtanje sebe, potpuno golog, označava novu sklonost prema slikanju akta i prema sebi kao individualnom stvaraocu. Kombinacija idealizacije i realizma predstavlja bit renesanse u Italiji, a sjeverno od Alpa razvio ju je Durer.