Mala indijska država kojom vlada jedan radža, na način koji podsjeća na vlastelinsku vlast na engleskom selu. Njegova palata je zdanje iz osamnaestog vijeka, podignuto od vulkanskog kamena u paladijanskom stilu. Ona se uzdiže u jednom valovitom parku, ali zidovi koji je okružuju su trošni, i više ne mogu da spriječe stoku da doluta unutra. Iza palate se nalazi jedno jezero sa malim, šumovitim ostrvom na sredini. Na tom ostrvu stoji jedan šestougaoni kavez s bakrom presvučenom kupolom u obliku lukovice, i zidovima od gvozdenih rešetki. U tom kavezu smještene su biljke koje su prvobitno donesene sa Nove Gvineje, i punjene rajske ptice koje kao da lete između njih, a koje je prikupio djed poslednjeg maharadže.
Nekada davno, prema legendi, ćerka toga radže zaljubila se u jednog čamdžiju, ne znajući da je on zapravo bio bog Krišna. Ona je jedne noći pobjegla i otrčala do obale, bacivši mu se u naručje. Djevojčin brat ih je iznenadio i povikao, ali se začuo samo zov čaplje, jer je čitavo jezero već bilo pod Krišninim činima. Videvši nezvanog gosta, Krišna je otkrio svoj pravi identitet, poslije čega se brat onesvijestio, a njegova sestra umrla od straha. Po jednoj drugoj legendi i brat i sestra su se pretvorili u čaplje, čiji se zov još uvijek može čuti kada se mjesec podigne poslije ponoći:
Sam grad Džundapur je neugledan i sastoji se od gomile uskih uličica i otvorenih bazara.
Izvor: Pol Skot, Rajske ptice, London, 1962.