Kada se rastajemo,
Pred ogledalom primadone
Ostaje nedovršena prepiska,
Snovi zaglavljeni
Između vječnosti i ništavila
Kada se rastajemo,
Lutanja su nesveta
Venera pati,
Slijede godine bezavičajnosti
Kada se rastajemo,
Dani ustaju plačući,
Nema povratka
U stari kameni grad
Kada se rastajemo,
Prepoznajemo se
Jer dijelimo isti
Beskonačni, sumračni put
Kada se rastajemo,
Iznosimo, dajemo nadu
Kao djevicu – da je pogube
I nadanje umire spokojno
Kao svetitelj
Danilo Đurica