Točka u kojoj započinje intimnost između grada i njegova posjetioca razlikuje se od posjetioca do posjetioca. Moj zemljak Z., koji se obreo u Amsterdamu kao izbjeglica, kaže da je Amsterdam postao njegovim gradom u onom trenutku kada je na gradskim ulicama stao prepoznavati smeće. Čitanje smeća – prazan omot s natpisom Mars koji leti zrakom, ili zgužvani tetrapak s natpisom Melk prislonjen uz neku fasadu, ili plastična bočica s natpisom Spa, koja se ljuljuška u kanalu – bilo je uvod u čitanje grada. S čitanjem grada započela je i intimnost izmedju Amsterdama i moga zemljaka Z.-a.
I tako, posjetilac čita Amsterdam kao kakvu knjigu. Knjiga je uzbudljiva i prijatna, ali čitača povremeno obuzima nejasna nelagoda. Čini mu se da je tu knjigu već jednom čitao, ali se nikako ne može sjetiti kada i gdje, pa je tako ona poznata i nepoznata u isti mah. Zbunjuje ga i to što granice između svjetova, onih izmišljenih i onih stvarnih, stalno izmiču. I čitalac načas zaklapa knjigu. A zatim na nekom zamišljenom ekranu vrti prizore koje je vidio na amsterdamskim ulicama…
Eno, tu su gutači vatre na Leidsepleinu. Tu su i svirači . Mongoli, Rusi i Čileanci. Ekranom prolaze biciklisti sjedeći na visokim biciklima s jednim kotačem. Tu je i gay parada, ploveći karneval. Na čamcima klize travestiti, mornari obnaženih bedara s mornarskim kapicama na glavi, muški streeperi. Na Leidseplainu penje se na uže goli muškarac. Škoti na Dammu pušu u gajde. Sinterklass, zaštitnik trgovaca, mornara i djece, ujahuje na bijelome konju u grad i prosipa za sobom kišu slatkih pepernotena. Najednom je, gle, sve u narančastom, čak je voda što pršti iz fontana narančaste boje. Ljudi drže u ruci narančaste balone, na glavama nose neobične narančaste klobuke i udišu zrak što miriši po mokraći i pivu. Ekranom prolaze policajci na konjima. Zatim prolazi sprovod, tu su crne kočije s crnim kočijašima i crnim konjima, i promatrač načas nije siguran je li to sprovod ili kakav crni karneval. Tu su i prostitutke koje se pod crvenim svjetlima uvijaju u svojim izlozima. Tu su i izlozi u Crvenoj četvrti, vesela erotska bižuterija razasuta je po vitrinama, gumeni penisi svih vrsta i veličina. Pred malim trgovinama u kojima se mogu kupiti kolačići od hašiša rastu goleme plastične gljive. Eno i amsterdamskih parkova. Jedan se, u Slotermeeru, zove Zečjim parkom. Tu zečevi slobodno žive svoj zečji život.
Za zečevima, gle, jure vojske amsterdamskih miševa, a za njima se vuku lijene amsterdamske mačke. Jedna među njima zove se Dinah. Jedan zec uskače u krupni plan i kaže: Oh dear. Oh dear! I shall be too late! I, gle, izvlači iz džepića na odijelu sat, a zatim nestaje u rupi…
Ako posjetilac potrči za tim zecom, predstoji mu putovanje u jedan drugi, paralelni Amsterdam, u grad unutar grada, koji se poput holograma odslikava na licu onog prvog Amsterdama. A koliko paralelnih Amsterdama skriva Amsterdam, ne zna se.
Čini se da nitko nije brojao.
Dubravka Ugrešić