.
„Začešljo“ se daso
stavlja gel, i onda
brzom brzinom
u kino „Doly Bell“.
Nad Andrić gradom kiši,
vjetar palme njiše.
„Strategija svrake“ – ulaz slobodan,
na vratima kina piše.
Čašicu medovače sasu,
medovače što u grlu peče.
Od praznog kina, veli,
nema tuge veće.
„Zašto sam ja, baš ja,
a ne ti“, Handke se pita.
„Volio bih
da sam opasan kao ti“,
nastavlja Peter.
„Znam i drugi bi to htjeli“,
ponovo veli, dok poviš Šargan planine
veju snjegovi beli.
Nova runda medovače,
razvezo se jezik.
„Spika“ poput Drine teče.
Granice Uma, spaja ćuprija na Drini.
Jedan već pripit soboslikar reče:
„U sobi gdje je boravio Gete,
ja sam lijepio tapete“.
Za kraj samo čaša ruma, i
sa Guče trube.
A potom u Svemir
kojeg rube
Virtuelne bube.
Zidovi Andrić grada
đavolji
– hir.
Platno kina „Doly Bell“
božiji
– vir.
Zid unutra,
izvana zid.
a između
– Vid.
Kroz zidove šetam
u šumi betona.
Prolazi
sna
vode do gradskog
dna.
Zid neba
– obmana boja.
Digitalni snovi
– svijet varki.
Misli koje plove
– u virtuelnoj
barki.
Zid do zida
– krugovi
vida.
Život ovaj,
od zida do zida.
Marko Raguž
Sarajevo, 20. 10. 2024.