Bježi, Konstanca!
Zemlja je nesretno, hladno mjesto
Gdje vlada beznačajna,
Samoubilačka buka
Bježi, moja vrela materice!
Podrugljivci će te povući u požar
I klavirski koncert pisan samo za tebe
I vrt koji nosi tvoje ime
Konstanca, moja krhka
Djevojčice
Romanse umiru, ostaju užasi
Ne, moja Konstanca
Nema više starih ljubavnika
Napolju ništa nije ostalo
S druge strane, čeka te
Auditorijum strpljivih pokojnika
Bježi, Konstanca
Bježi, djevojčice moja
Sve je tuđe i ničije
Svi smo na meti
I nema posteđenih
Ubrzo će nas prekriti
Teškom mermenom pločom
I biće prekasno
Za nas i naše voljene
Danilo Đurica
Beograd, 26.05.2016. god.