Fenomeni

Konstanca

                               

                                      

Bježi, Konstanca!

Zemlja je nesretno, hladno mjesto

Gdje vlada beznačajna,

Samoubilačka buka

 

Bježi, moja vrela materice!

Podrugljivci će te povući u požar

I klavirski koncert pisan samo za tebe

I vrt koji nosi tvoje ime

 

Konstanca, moja krhka

Djevojčice

Romanse umiru, ostaju užasi

 

Ne, moja Konstanca

Nema više starih ljubavnika

Napolju ništa nije ostalo

 

S druge strane, čeka te

Auditorijum strpljivih pokojnika

 

Bježi, Konstanca

Bježi, djevojčice moja

Sve je tuđe i ničije

Svi smo na meti

I nema posteđenih

 

Ubrzo će nas prekriti

Teškom mermenom pločom

I biće prekasno

Za nas i naše voljene

 

 

 

Danilo Đurica

Beograd, 26.05.2016. god.