Turobna tvrđava u Rereku, sklupčana u svojoj stijeni nalik sklupčanom vuku ili prirodnoj tvorevini, prije plodu te drevne stijene nego djelu čovjekovih ruku. Vjekovima, Laimak je u rukama porodice Peri, koja dominira političkim životom Rereka već bezbroj generacija. Sama tvrđava stoji na vrhu jednog brda u dolini rijeke Oulsdejl. Iako ovo brdo nije posebno visoko, njegovi obronci su skoro potpuno vertikalne litice koje se dižu do visine od tri ili četiri stotine stopa iznad doline.
Tvrđava Laimak je sagrađena od džinovskih blokova kamena iskopanog upravo iz tog brda, i njene zidine prate obrise njegovog vrha. Posjetiocima se savjetuje da je jedini ulaz u nju jedna nasvođena kapija u sjevernom zidu, do koje se dolazi cik-cak stazom uz litice nad kojom se nadnosi nekoliko kula i prsobrana, tako da je prilaz neprijateljima nemoguć.
Najimpresivnija prostorija u ovoj tvrđavi je velika banket dvorana u obliku slova L, sagrađena od crnog opsidijana, sa nizom prozora koje dijele okomiti stubovi na sjeverozapadnom zidu. Ostali zidovi ukrašeni su sa tinaest džinovskih izrezbarenih glava đavola na čijim ispruženim jezicima stoje lampe, i čije su velike oči ogledala koja odražavaju svaku promjenu svjetlosti. Uprkos svojoj zastrašujućoj ljepoti, Laimak ima mračnu u nemilu reputaciju. Nekoliko brutalnih ubistava odigralo se u njegovim dvoranama i u tamnicama koje leže duboko ispod njih.
Na zastavi porodice Peri nalazi se crna sova sa crvenim kljunom i kandžama na zlatnom polju. Njihov moto je „Noctu noxiis poseo“ (Noću vrebam štetočine“)
Izvor: E.R.Edison: Gospodarica nad gospodaricama, vizija Zimiamvia, London 1935, E.R.Edison: Riblja večera u Memisonu, London 1941, E.R.Edison: Mecentijanska kapija, London, 1958)