Trgovci u ratu (3)
Posljednjih se šest mjeseci mnogo priča o »petoj koloni«. Od vremena do vremena u zatvoru završe opskurni luđaci što drže govore u prilog Hitleru, a interniran je i veći broj njemačkih izbjeglica, što je dobrano naškodilo našem ugledu u Evropi. Naravno, smiješno je i pomisliti da bi se brojna dobro organizirana i naoružana vojska petokolonaša, kao u Nizozemskoj i Belgiji, mogla pojaviti na našim ulicama. No ipak opasnost od pete kolone postoji. Na nju valja računati samo onda kad razmišljamo na koji bi način Engleska mogla biti poražena.
Malo je vjerojatno da napadaji iz zraka mogu riješiti ishod jednog velikog rata. Engleska bi vrlo lako mogla biti napadnuta i osvojena, ali invazija je opasan pothvat, i dođe li do nje pa ne uspije, opstat ćemo sjedinjeniji nego prije invazije i oslabit će utjecaj militarističkih i imperijalističkih krugova. Nadalje, ako bi Englesku pregazila vojska tuđina, engleski narod, iako bi znao da je izgubio bitku, nastavio bi borbu. Neizvjesno je da li bismo zauvijek ostali pokoreni i da li bi Hitler želio držati milijunsku vojsku na našim otocima. Vlada koju bi sastavio: … i… (sami izvolite umetnuti imena) bolje bi mu odgovarala. Englezi se vjerojatno ne bi dali prisiliti napredaju, ali bi vrlo lako mogli biti skrenuti, obmanuti i prijevarom u nju uvučeni, pod uvjetom da, k ao u Münchenu, uopće ne znaju da se predaju. To će se moći lakše dogoditi kad se učini da je rat krenuo nabolje, prije nego obratno. Prijeteći prizvuk snažne njemačke i talijanske propagande psihološka je greška.
Utječe samo na intelektualce. Sa širokim masama valjan bi pristup morao glasiti: nazovimo to neodlučnim ishodom. A kad bi mirovna ponuda u tom smislu bila učinjena, tad bi profašisti podigli svoj glas.
A tko su profašisti? Pomisao na Hitlerovu pobjedu zamamna je vrlo bogatima, komunistima. Mosleyjevim pristašama, pacifistima i nekim katoličkim krugovima.
Također, kad bi sve pošlo nizbrdo, cijeli siromašniji sloj radničke klase mogao bi se preokrenuti i zauzeti defetističko stanovište, iako ne odista prohitlerovsko.
Ovaj je šaroliki popis odraz odvažnosti njemačke propagande, njezine spremnosti da svakom sve ponudi i obeća. Ali raznorazne profašističke snage ne rade svjesno zajedno, pa djeluju na različite načine.
Komunisti se moraju svakako smatrati kao prohitlerovski element i zacijelo će takvima i ostati dok se ne promijeni ruska politika, ali njihov utjecaj nije ni spomena vrijedan. Mosleyjevi crnokošuljaši, kako nisu na dnu ljestvice, predstavljaju mnogo ozbiljniju opasnost zbog oslonca koji uživaju u oružanim snagama. Pa ipak, čak u njihovim najuspješnijim danima bilo ih je jedva 50.000.
Pacifizam je psihološki kuriozitet prije nego politički pokret. Neki najgorljiviji pacifisti, koji započeše potpunim odbacivanjem nasilja, završiše kao vatreni pristaše Hitlera, očijukajući čak i s antisemitizmom. To je zanimljivo, ali nevažno. »Čisti« pacifizam, koji je nusprodukt pomorske moći, može jedino privući ljude koji sjede na sigurnim mjestima. Štoviše, negativnost i neodgovornost ne nadahnjuju duboku privrženost bilo čemu. Od svih članova Saveza za mir, njih manje od petnaest posto plaćaju članarinu. Ni jedna od ovih grupa: pacifisti, komunisti, crnokošuljaši, ne može pokrenuti masovni pokret za dokrajčenje rata svojim naporom. Ali oni bi umnogome olakšali vladi pregovore o predaji. Poput francuskih komunista, mogli bi postati polusvjesni agenti milijunaša.
Prava nam opasnost prijeti odozgo. Ne treba se mnogo osvrtati na nedavne Hitlerove izjave da je prijatelj sirotinje i neprijatelj plutokracije, itd. Pravi se Hitler otkriva u Mein Kampfu i u svojim djelima. Nikad taj nije progonio bogate, osim bogatih Židova, ili onih bogataša koji su mu se suprotstavili. On zastupa centralističku ekonomiju koja lišava kapitalistu njegove moći, ali ne narušava prijašnji ustroj društva. Država upravlja industrijom, ali još uvijek postoje bogati i siromašni, gospodari i sluge. Stoga, kako je protiv pravog socijalizma, klasa imućnih uvijek je pristupala uzanj. To je postalo kristalno jasno u vrijeme građanskog rata u Španjolskoj i ponovo u vrijeme pada Francuske.
Ministri Hitlerovih marionetskih vlada nisu radni ljudi nego banda bankara, podjetinjenih senilnih generala i korumpiranih desničarskih političara.
Ta vrsta spektakularne svjesne izdaje teško da bi se mogla ponoviti u Engleskoj u bilo kojem obliku. Unatoč tome, za mnoge je porezne obveznike koji plaćaju porez na višak prihoda ovaj rat samo obiteljsko rječkanje koje valja prekinuti pod svaku cijenu. Jamačno, »pokret za mir« ima moćne pristaše u visokim krugovima; vjerojatno je već i sastavljena vlada u sjeni. Tim se ljudima neće pružiti povoljna prilika u trenutku poraza, nego u razdoblju zastoja, kad dosada ojača nezadovoljstvo. Neće oni govoriti o predaji, nego samo o miru i nesumnjivo bit će uvjereni, a uvjerit će i druge, da djeluju u najboljoj namjeri. Vojska nezaposlenih pod vodstvom milijunaša koji ponavljaju riječi iz Propovijedi na Gori – to je naša pogibija. Milostiva gospođa u rolls-royceu više šteti javnom moralu nego jato Goringovih bombardera.
Džordž Orvel
Nastaviće se