Široka staza pred tobom se pruža
Na trnovitom grmu pupaju pupoljci ruža
Zamamno miriše neizvjesnost
Vrtoglavica ljulja viseći most
Koji spaja sadašnjost i budućnost
Ako korakneš, da li ćeš u ambis propasti
Ako grakneš, da li ćeš se vrani dopasti
Toj vrani na strehi iznad vrata ulaznih
Nijedno vrijeme od tebe ne može ukrasti stih
Pjesnička duša viseći most učvršćuje
Svoje čežnje, rane i radosti ne prešućuje
A možda ipak stvara stanje levitacije
Možda ruši zakone materije i gravitacije
Dok riječi teku, uzemljuješ se i letiš
Potpuno živiš i osjećaš, nemaš šta da se svetiš
Meci tvojih riječi dovoljno su iscjeljenje
Iz gorčine u ravnotežu dovoljno su preseljenje
Po kamenoj fasadi stvarnosti ostaju tragovi metaka
Nema potrebe za promocijom i dijeljenjem letaka
Visećim mostom koračaš hrabro pa neka bude šta biti mora
Neka zapahne te zamamnost opora
Neka palac prokrvari od trnja sa ruža
Neka ide sve sporije od puža
Ali življi život od pjesničkog imati nećeš.
Jasmila Talić-Kujundžić