Koliko nas još
Šeta po kući sa olovkom i papirom u ruci,
Ogrije jagodice prstiju,
Kroz prozor traži neki znak nespavanja vani
I kad otpije uvrh punu čašu nemira
Zaspi čuvši ptice
U četiri sata ujutru
Blijedo žut, izgreban od trljanja lica zamišljenošću,
Pun, živ, vjetar,
Zabrinut kao da mora probuditi cio svijet
Prije dolaska velike vode,
Brižan za sve,
Da u borbi koja počne
Sasvim se da.
Milijana Božović