U nespokoju,
k’o u crnom zamku
Znaj samče,
Preduboka je škrinja života
Teški sarkofag,
Koji dijele prokleti i blaženi.
Znaj, da mi što idemo
Mrtvačkim hodom
Pod olujnim brijezima bivstva
Dok nam nad čelima lebdi Crno
Nosimo samo sne
I jedni druge čuvamo ljubavlju
I darujemo pjesmom.
Danilo Đurica