Nebom jecam, bezdomnošću propjevavam
Čežnjiva su mi mrtvila.
Staklenim okom ubogog nekog tamo
Neutješna utroba, nepomični hladni trup
Gleda s očekivanjem
Otiču mi saputnici tiho
niz osunčanu strminu života
Zagubiše mi se jeseni,
Ne govore mi trešnje više zimi,
Niti su mi počinci u ružinom stablu.
Ko li plače u majčinom krilu?
Miluje li duhoborca ništavilom vrijeme?
Bezdomnošću pjevam,
Čežnjiva su mi mrtvila
Danilo Đurica