Subverzija cvjeta na onim mjestima gdje je zabrana najjača. Pravo na privatnost, koje će Nizozemci, uz toleranciju i demokraciju, s ponosom istaći kao temeljna načela svoga društva, nije nigdje tako subvertirano kao u Amsterdamu. Zavjese na amsterdamskim kućama su razmaknute. Svaki prolaznik može se slobodno odati strastima voajerizma. Ako je sklon zirkanju na golotinju, može svoje sklonosti zadovoljiti šetnjom po Crvenoj četvrti. Prostitutke su izložene u vitrinama, baš kao i mirni čitalac knjige u svome stanu. [toviše, može se vidjeti i pokoja prostitutka, odjevena od glave do pete, kako čekajući na mušterije mirno čita knjigu. Amsterdamci često vješaju na svoje prozore i balkone raznorazne objekte koji otkrivaju estetske, ideološke i druge preferencije stanara. S prozora i balkona amsterdamskih kuća na prolaznike zure igračke, plišani medvjedići, ukrasi, plakati, parole, crteži, figurine, skulpture, maske. Globalna televizijska the big brother zabava, koju, by the way, nisu izmislili Amerikanci nego Nizozemci, samo je logični kraj postepena procesa erodiranja građanskog prava na privatnost. Danas više i nije potreban izlog ili prozor sa razmaknutim zavjesama. Dovoljno je da građanin sjedi u tramvaju, od Oostdorpa do Leidseplaina, i od brojnih freakova s mobilnim telefonima sazna baš sve što bi ga o tim freakovima i moglo zanimati. Bunuelovska filmska scena inverzije u kojoj ljudi sjede za stolom na zahodskim školjkama i razgovaraju, a onda trče na skriveno mjesto da bi nešto pojeli, danas je izgubila svoj groteskni efekt.
Jedino što je preostalo je vrt. Voltaireovsku ideju da čovjeku nakon svega preostaje da okopava svoj vlastiti vrt Amsterdamci su, čini se, shvatili bukvalno. Sve privatno postalo je javno, osim privatnoga vrta. Turisti i ne slute da se iza nizova onih kuća na kanalima koje promatraču oduzimaju dah skrivaju vrtovi koji bi im također mogli oduzeti dah, samo kada bi im vlasnici dopustili da ih vide. A vrtovi su različiti, baš kao i ljudi. I veoma socijalno obilježeni, baš kao i ljudi. Postoje vrtovi s plastičnom zelenom travom i minijaturnim plastičnim pondovima u kojima plivaju plastične žabe. I dakako, s vrtnim patuljcima, čija populacija, s demografske točke gledišta, opasno prijeti da nadmaši broj vlasnika. Vlasnika vrtova i patuljaka. Iako ih proizvode u sve većim razmjerima, vrtni patuljci su još jedna od posrednih poruka svijetu da je Nizozemska mala zemlja.
Tko nema vrta, može ga iznajmiti. Otuda one malene parcele koje okružuju Amsterdam, s minijaturnim drvenim kućicama, klupicama ispred kućica, s minijaturnim cvijećem, povrćem i pokojim minijaturnim drvetom. Ah, vrtovi… By the way, u Amsterdamu sam upoznala jedan skriveni vrt.
I odmah ga zavoljela jer su po njemu skakale žive žabe.
Dubravka Ugrešić