Fenomeni

Bog u birtiji – Eliksir

Ili su od svega odustali ili to od čega nijesu odustali čovjekoliki traže na pogrešnim mjestima.

Tek-poturaju naciklu čašku pod zagađen piš.

Pa čekaju čudo.

I cijede ono što je nakapalo misleći da će im biti bolje od kapljica te groze.

Svi bi da su mladi, pametni i bogati.

Svi se nadaju da su ga našli.

Svi misle da su svi mladi-mladi, svi pametni-pametni i svi bogati-bogati.

A oni što su mladi, pametni i bogati nikad stariji, gluplji i sirotniji.

A eliksir nije ni tamo, ni ovamo.

Eliksira nema.

To je eliksir.

*******

–On je taj—kaže mi onaj, a dah mu kao kupusna kaca.

Odmaknem se od zajapurenja, pa se okrenem onom što je upravo ušao.

Sjeo bez pozdrava i poručio.

Pored njega, o stolici-čutura.

U čuturi-ko zna.

Neki vele- obična šećerna vodica, ko hoće-može.

A gorka kao podvala.

Nudi bez nadoknade.

Ćuti dolaznik, ćuti birtija, čutura ćuti.

Jednom je jedan pinuo, srušio se.

A drugi pinuo i okrilatio.

Eno ga i sad leti iznad varoši.

Sve kako kome.

Stvar odluke.

Niko mu ne pristupa…

Boris Jovanović

Iz knjige Bog u birtiji

Izdavač – Zenit – Novi Sad