Gore-dolje, kao u liftu.Volimo i vrnjačke stepenike,ali su nam najdraže hercegnovske skaline.One beskrajne što sa mora vode u nebo, a iz neba – u more…Puštam te ispred sebe.Ramena ti preplanula, u kosi so…Džins suknjica se ljuljuška.A sat kula odzvanja…Ljeto… Boris Jovanović Iz knjige Mala moja Izdavač – Povelja Kraljevo

Kad me je ubola pčela, otrčala si po kamenčić.Kamenčić si mi prislonila na ubodenu nadlanicu.Pritiskala trideset osam sekundi.Usne ti se malo pomjerale.Bajalica.Onda si se trkom vratila i ostavila kamenčićtamo gdje si ga i našla.Trkom si došla do mene i rekla:– Eto.Pa si ušla u kuću.Istog trenutka bol je minuo.– Vještica […]

Imamo dvije hoklice.Kad otopli, izniknu na prizemnoj terasici kao pečurke.Onda sjedimo i dišemo proljeće.Proljeće je na Sunčanom bregu još uvijek čisto, miriše.Imamo i razvigorac i ptičiji poj.Imamo i sanjive ruže i veliko drvo osuto cvijetom.Lavandu, ruzmarin, žalfiju… pčele i bumbare.Imamo i još ponešto, da ne nabrajam.Da, imamo i drveni stočić […]

Mogla bi još da zamisliš da imamo mali crveni džip.Dvosjed sa pokretnim krovom.Pa da se otisnemo na safari…Pešterska visoravan i moračke planine…Kosa ti vijori ispod šeširića, a meni se brk osmjehuje…– A zebre, antilope, lavovi? – pitaš dok sipaš kafu.– Pa to je tvoja obaveza – kažem i protežem se […]

– Kako bih pojeo šampitu! Eh…– Šampitu?!– Onu visoku, bijelu, kao soliter…– Gde nađe šampitu…– Onu sa temeljčićem od hrskave kore…– Zašto li ti šampita pade na pamet?– Onu, kao onda, sa tetkom u „Fontani”…– Hoćeš li da te vodim na šampite?– Nijesi mi ti tetka…– Hoćeš li nešto drugo?– […]

Kad ti pričam o gorštacima, ti ne slušaš. Mislim, slušaš, ali ne čuješ. O hajdučkim konacima i glavosjecima. O sabljama u krvi, o barutu. O prisojima, osojima, nemanjićkim vinogradima, grobljima, junačkoj sreći. O guslama i korotnim maramama, o zmajskim jamama. O moračkim urvinama i vrletima. O krvavom mjesecu, o onome […]

– Ti si ova u bijeloj haljinici, drugi red treća slijeva?– Koja?– Pe evo, ova.– Ova u bijeloj haljinici?– Ta.– Što misliš da sam ta?– Pa tako…– Što, pa tako?– Pa…eto…tako, kako što tako?!– Pa objasni, je li problem da objasniš?!– Pa tako…mislim…– Pa baš ne ličim!– Pa…meni ličiš!– Ova […]

Sad zamisli želju, zamisliću i ja.Zatvori oči dok zamišljaš, zatvoriću i ja.Otvori oči kad ti kažem.I ja ću otvoriti.Sad otvori oči…Je li ti se želja ispunila?Meni jeste… Boris Jovanović Iz knjige Mala moja Izdavač – Povelja, Kraljevo

Zamisli i bunar.Naš bunar, naša voda…Nagnemo se, a u dubokom oku naša lica.Naježiš se od jutarnje jedrine…Dodirnem ti golu nadlakticu.Vitlom izvlačiš kofu, u dubini zazvoni…Prignem se i raskoračim, pripremim pregršt…Pa izlaziš iz zamišljaja kao bunarska voda iz dubine…Umijem se vodom iz našeg bunara… Boris Jovanović Iz knjige Mala moja Izdavač […]

A sad zamisli vinograd… Možeš li da zamisliš? Iznad mora, uobručen bijelim kamenom… Kao dlan, ispod sunca. Pa nabreknu zrna. Pa brecaju grozdovi… Pa nas obliva znoj i milina. Puno-punano i u korpama i u buradima… Pa vino zovne iz podrumske tmuše. I siđemo bosi… Stopala ozebu. Izađemo iz sna […]