Ćutim. Ćutiš. – Do kad ćeš da ćutiš? – pitaš, pa zaćutiš. Ćutim… – Misliš li još dugo da ćutiš? – opet pitaš, pa zaćutiš. Ćutim… Gledam te ispod oka kako ćutiš. Baš lijepo ćutiš. Htjedoh reći, lijepa si i kad ćutiš. Nastavih da ćutim… – Još si ljut? – […]

Jednom je jedna mala ptica sletjela na našu žicu za veš. Okretala se, obrtala, skakutala. Sjedio sam na hoklici ispod žice i posmatrao ptičicu. Pomislio sam: Moram da pročitam nešto o pticama. I još: Lijepo bi bilo posvetiti se pticama… Pa onda: Sramota je koliko malo znam o pticama… Vraćaš […]

Postoje neke nebitne važne stvarčice.Recimo – dugme.Dugme ti je kao život.Podrazumjevajuća mala okruglina koje se sjetiš kad je izgubiš…Pa pomisliš: Kako ću bez dugmeta?Ili: Morao sam da pričuvam ovo dugme.Pa još: Da sam ga na vrijeme pričvrstio, bilo bi na svom mjestu.A dugo se klatilo, moljakalo, kao gluvo zvono…Zato volim […]

Dođe mi da te zovnem i da ti kažem:– Budi tu i slušaj…A ti bi rekla:– Evo me, šta da slušam?A ja bih rekao:– Slušaj kako moje sporo pero pijucka mastilo…A ti bi se ovlaš začudila.A ja bih nastavio:– Čuješ li kako je žedno?A ti bi se upinjala da čuješ.A […]

Uglavnom se udrvenim ispred tezge dok ti pitaš,birkaš i spuštaš u kesu.Počeo sam i to da volim.Ti ispred, ja za tobom, šarenilom mi se pune oči.Zastanemo nekoliko puta ispred nekoliko tezgi,pristanemo u male luke.Kao brodići.Mali papirnati brodići koje je neko otisnuou nekoj lijepoj igri…Jedan za drugim, veselo, vijugavo, sigurno…Kad napuniš […]

– Samo zakuvaj – tako mi kažeš.I onda stražarim dok voda ne provri, dok ne zatalasa.Ponekad izgubim strpljenje, šetkam po kuhinjiciili samo cupkam, tancujem.Onda odmjerim, za jače kafe.Radim to već rutinerski.Pa lagano promiješam.I nešto šapućem.Pa čekam da se nadigne pjena do samog oboda crvene džezve.Pa opet šapućem.Onda sipam lagano.Precizno razmjeram […]

Volim da se pravim važan.Ne da bih ispao važan, nego da ne bih bio nevažan.Da me neko ne pregazi na putu.Da budem stubić za zaobilaženje.Nije to ništa strašno.Ne volim da se šepurim, mada neki misle da sam paun.A volim da se nakostriješim, da se nakokotim.Pa kako u ovakvom svijetu da […]

Nikada nijesam volio školu.A možda nikada nijesam volio nikakav posao.A opet, ne može se reći da sam trut.Nešto između: ni trut, ni radilica.A uvijek sam volio školsko zvono.Sto puta više od crkvenog.Kad školsko zvonce zacilikće, sve se svečano umiri,pa šikne kao gejzir.Mogu kroz urnebes da ti čujem potpetice.Kad silaziš.Zato volim […]

Kad ti kupim naliv-pero, dobijem želju da te gledam dok pišeš.Krasnopišeš kao dijak u keliji prepuštenamatici mastila, a ja ti virkam preko ramena.Gledam ti vez, divim se slovesima.Divim se kako sam pronašao pero, baš za tvoju ruku.Pa te pitam, izdržati ne mogu:– Jesi li nekad imala ljepše pero?A ti kažeš:– […]

Eh, što smo se onda sokolili! Hotelski sobičak u Soko Banji kao kutijica. Da ne pričam sad… I doručak, a sunce u restoranu, bocka nam sanjive oči… Kao da doručkuje s nama… I onaj stari gospodin sa bijelim šeširićem… Blješti mu kapica julskog snijega na glavi. Kupamo se u podnevnim […]