Fenomeni

Bog u birtiji – Rad

Foto: Pop and Zebra

Rad

To što čovjekoliki rade, nije rad.

Ako neko nešto i radi, nema vremena za njihov rad.

A na njihovom radu se obdržava ova šarena šatra.

Zato je i kriva i luda.

Zato će se brzo strovaliti uz kikot i oduševljenje vrijednih rabotnika.

Čovjekoliki su još onomad poželjeli da naprave zemlju -dembeliju.

Pa uspjeli u tom dembelanskom naumu.

Odradili svoje.

I kao u svakoj dembeliji, dembelani se satiru od rada.

Jedina zemlja u kojoj niko nije dokon je baš ova zemlja dembelija.

Jedino su dembelani u vječitoj žurbi.

Kad pokazuju trudbeničke žuljeve-vide se neradne rane.

Mlači im se voda, sunce im zalazi.

Kao telad pilje u šarena vrata.

A oštrač naoštrio.

*******

Onaj što mu prinose kašiku, a volu je ovog pazarnog ponedeljka za opkladu iščupao rep, priseknuo onome što liči na mrava:

–Pišam ti se u kašiku…

Pa se od arlaka presamitio preko astala, poljubio ga kvrgavim čelom.

Mi pridodali zaguškom.

Onaj mrav ustao, odmilio.

–Ode li to da radiš—doseknuo čupač volujskih repova.

Zalupali u birtiji po astalima, briznuo divlji smijeh.

Prosuo se po podu kao klozetska voda.

Mrav, kao mrav… svojim putem.

Kad je stigao u mravinjak, propeo se, dohvatio kašiku, metnuo je u njedra.

Poljubio motiku, izašao, pa na svoje nebo…

Boris Jovanović

Iz knjige Bog u birtiji

Izdavač – Zenit, Novi Sad