Ranije smo se svađali, ne iz milosti
prema primirju koje će poslije doći.
Sad se ne svađamo-
znači i ne mirimo se.
I žalimo zbog toga, ali bez ikakve smo moći.
Želeći sve češće i češće i češće
ponavljanje sumnji i muka,
mi ispuštamo neke riječi
kao čaše
iz namjerno olabavljenih ruku.
Ali ni tuga
ni suze
ni saučešće-
tek voda iz tih parčadi se cijedi.
Što je razbijeno slučajno-
to vodi do sreće.
Što je namjerno slomljeno-
to nikom ne vrijedi.
Jevgenij Jevtušenko