Sa razljućenim osama u očima, teslime izgrižene riječi koje se guše u dimu privremenog ognjišta.
Izađu rijetko iz pećine, dočekuje ih mrtvi mjesec ili razbuljeno sunce.
Ništa ih ne plaši koliko sloboda, a svi im na njoj zavide.
Kad ih ošine bezumni gorski vjetar i zapljusne nebeski luč uspaniče se kao crvi pod kamenom.