Dva nerazdvojna tužna prijatelja kupaju se u jezeru.Septembarski dan, voda suviše hladna.Hladnoća ih uveseljava, tjera na razuzdan smijeh.Jednom od njih voda se sklapa nad glavom.Drugi osjeća da će potonuti, da će ga smijeh, kao gvozdena kugla odvući na dno.To ga još više zasmijava. Boris Jovanović

Najviše mu smeta britko sunce, pa pokušava da zakloni oči.Prima udarac kundakom i zanosi se, onako trapav i dežmekast, sav bijel od brašna.Ljudi se načetili ivicom sokaka, čuje ih, bijesno sikću.Crveni posramljen, briše mokro lice, opet kundak i potmuli jek.Ovaj što mu prilazi, ulašten i plavook, dugovrat i žustar, poznat […]

U bijeloj košulji, mirnim korakom, dok pod đonovima kao srča škripi smrznuti snijeg.Misli: ljubila se kao da svira flautu, potiljak joj miriše na mošus.Mraz mu siječe dah dok se sjeća dječijeg smijeha i srebrnih zvončića.Uvijek u svitanje, usne su joj vrele.A kad je počelo – gledao ih je modre i […]

Kao palidrvce pobodeno kraj ogromne prazne rijeke.Jednako važan kao onaj koji ga posmatra iz voza što tutnji preko visokog mosta.Glava putnika je kao glavica čiode.Trenutak pogleda vezuje ih u mrtvi čvor.Onaj kraj rijeke uranja u hladnu maticu.Onaj iz voza presamićuje se nad ponoromU krošnjama se jate sive ptice. Boris Jovanović

Svi znaju priču iz dubokih vremena.Kaluđer je dojahao na magarcu do Mrčenih kuća.Prosio je prilog za gradnju svetinje.Mrčeni su se narugali opijeni snagom.Otkinuli su mu krst i izgazili ga u blatu.Vezali su ga naopako i ošinuli magarca.Kažu – umjesto njihovih kuća zjape crne jame.Ostala je samo priča.I Mrčeni je s […]

Konji duge dlake propadaju kroz dubok snijeg.Razvijavaju oblake sniježne prašine.Kad nema mećave, nebo je nepojmljivo plavo.Tada je dim iz odžaka razigran.Prstima raščešljava umršenu bradu.Ispod natučene šubare pogled umrtvljen tugom.Gleda daleku dolinu, kuće rasute po njoj kao poljsko cvijeće.Vidikovac je granica.Kako li je njima? – pita sebe dok suze mrznu. Boris […]

Mnogo je puta svetigorska voda spasavala ubeućenog vodeničara Stribora Zerdiju, padajući mu s visine na pijano tjeme i zagrckujući mu grkljan.Umirao je dugo, tinjao kao mokra panjina, govoreći pomeljarima da će nakon njega nestati vodenički kamen, vodenica i rijeka, planina, crkva i nebo.Još je obnarodovao, da mu je najveća bol […]

Žito preklasalo, hljeb prepečen, rakija razuzdana, a on mračan i jedak.Uvijek u gomili, navijek sam.Razbrekao od tuđih misli i sirovih lagarija.Ne zna šta će s knjigom kupusarom, pod koji kamen da je pritrpa, da joj slova isklijaju, da je ptice razgrabe.Ne može od knjige kako je naumio, teška mu je […]

Svima govoriš o nekakvoj kuli, na stijeni, iznad mora.Ona je za tebe početak i kraj svake bitne priče.Nadražuješ drugarice omamljenih očiju da pođu za tobom, izmaštanom stazom, kroz odsanjani borovnjak ka bijeloj kuli koja je, tako im tvrdiš, najstrašnija i najljepša pod slapom mjesečine.U toj kuli, na liticama, mora živjeti […]

Pije kao Rus.Raduje se kao dijete.Psuje kao kočijaš.Plaši se svakog šušnja.Puši kao Turčin.Naći ćeš je na dnu tuge.Mokru od suza, blistavu od osmijeha.Ni za šta nije.Sem da se ponekad pomene. Boris Jovanović