Dođe mi kao kreposno miro kroz raskriljen prozor.Dolazi kroz rašiveno nebo, probija osunčani klobuk istočnika.Puštam da mi melemi licem, da mi grudi i šake zalije blagošću.Gledam krišom kako maleno sunce titra u ćoškovima, propiruje oganj i zažiže kandilo.Izlazi potom, hrli rašivenom nebu, ubada se u svjetlosno srce istočnika.-Pogledaj mi oči […]

Kratkovid, trapav i nesiguran, ne nosi naočare, jer voli da sluti njihova lica.Sve su mu ljepotice i sve ga gledaju.Jedna mu, konačno, prilazi.Lice joj je sasvim obično, neopisivo.Konačno.Kao štambilj.Lice smrti. Boris Jovanović

Zahvatila je vodu iz bunara i onako studenu sručila je na glavu.Radila je to godinama, ljeti kao i zimi.Svi su žalili takvu ljepotu, a niko se ne sjeti da zatrpa bunar.Nije bilo teško znati gdje je. Boris Jovanović Iz zbirke Kapi

Promenada je puna svijeta, šarena i radosna.Uši su im zaglušene muzikom i smijehom.Brundaju basovi prevrele strasti.Odagnavaju je kao priviđenje.A opet, prepredena zebnja zastudi srce, narasta u skrami večeri.Ne smiju pričati o onoj koju su vidjeli.U otvorenom prozoru stare vile ‘’San’’ nagu, dugokosu, upaljenih očiju, dok im lagano maše.Hoće li strašno […]

Pokušavaš, ne ide.Niko ne vjeruje ni jedne jedine riječi.Ni o brodovima koji tonu.Ni o vozovima koji se survavaju.Ni o djeci koja kolju.Ni o psima koji govore.Ne vjeruju ti da postoje dubrovački golubovi i kotorske mačke.Ni da je more slano.Ni da niko nije koračao mjesecomKad im pričaš o buretu i Diogenu […]

Gordo je rušio kamene mostove.Sladostrasno ih pretvarao u prah.Razvijani prah se pretvarao u ništa.On se pretvarao u led.Ona u nigdinu.– Šta to pucketa? – pita – Sjediš li pored vatre?– Moja minđuša se klati – kaže jecajno – Dotiče slušalicu.Zna: velika srebrna alka koja joj divno pristoji ukazuje se ljupko […]

Stalno je govorila: Gledam ih s prezirom.Stalno sam želio da me gleda.Nikada me nije gledala.Samo je pričala i krila oči.Kad me je konačno pogledala, stresao sam se od prezira u lijepim očima.I ostavio sam je.Kao umiruću pčelu.Nosim žaoku u srcu. Boris Jovanović

Bljesak pogleda i strašna munja uobrazilje.Nakon koncerta, razjapljena čežnja.Primadona otključava vrata starog zamka.Mirišu mu valovi njene kose.Kisne, odmiče kroz noć i strepi od provalije pred sobom. Boris Jovanović

Živi u zemlji ruža.Spava na ružinim laticama.Izjutra se krijepi slatkim od ruža.Lijepo je biti gospodar zemlje koja miriše.Prvi put sam sedla konja, baca se na sedlasta leđa, juri galopom, satire pratnju za sobom.Zubima steže trnoviti bokor, krv mu na usta udara.Izlazi iz zemlje ruža, prolazi dolinom jorgovana, kljuse pod njim […]

– Eno ga sad, trune u zatvoru kao stučena zukva – kažu srkućući duvanski dim.– A gospođa mu, snuždila se kao popišan cvijet.Prvi put, za njegovog zemana, smiju se od srca.Dok se pali neonska cijev na dalekom plafonu ćelije, pomišlja:– U kakvom sam ja zatvoru bio. Boris Jovanović