– Eno ga sad, trune u zatvoru kao stučena zukva – kažu srkućući duvanski dim.– A gospođa mu, snuždila se kao popišan cvijet.Prvi put, za njegovog zemana, smiju se od srca.Dok se pali neonska cijev na dalekom plafonu ćelije, pomišlja:– U kakvom sam ja zatvoru bio. Boris Jovanović

Katarina Krasna radi kao pripravnica u Etnografskom muzeju.Gricka olovku, stoji pred staklenim ormarom zagledana u pelerinu boje šljive.Katarina Krasna svečeri voli da samuje, pije kompot od šljiva i gleda filmove sa konjanicima i kočijama.Izjutra, dremovna i topla, istresa stolnjak kroz prozor, pravo na glavu stare astmatičarke i zagušena smijehom obuva […]

Budiš se glavobolna svakog Božijeg jutra.Neke smršene riječi bruje kao pčele, navikla si već da pritajiš srce i slušaš ponoćni bruj.S glavom na visokom perjanom jastuku, lagano razmrsuješ riječi.Jastuk je pun požude, dahtanja, uzdaha, ugrušane lirike.Bijesna, pobjedonosno istresaš jastučno perje koje se kovitla na vjetru.Misliš,ponosna i ushićena: skončala je moja […]

Slatko ćućorenje, neodoljiva mimika, zavodljivi pokreti njegovanih ruku, vatrice u pogledu.-Sija grad Vašom ljepotom, mlada damo – kaže gospodin u prolazu dižući crni šeširić.Bijeli prostrani stan u kojem odjekuje muk.U fiokama, na policama, u plakarima – miris užegle nade.I uvijek tako – zaspiva na leđima, s hladnim dlanom na stvrdlom […]

Voljeli su se, nije da nijesu.On je sjedio na stijeni i slikao more.Ona je sjedjela iza i slikala ga dok slika more.Kad je završio sliku, lagano je složio pribor i otišao bez pozdrava.Ona je slikala njegov odlazak. Boris Jovanović

Sišla je odnekud, učinilo mi se s neba, ona je zadihana rekla – sa zvonika. Vidim rumeni val kako joj naliva gojne obraze. Podižem glavu – i zaista – jedan uglačani kameni šiljak ubada nebo.Zašto se penje i kako se penje i kojim čudom kameni šiljak visi na nebu – […]

Dva nerazdvojna tužna prijatelja kupaju se u jezeru.Septembarski dan, voda suviše hladna.Hladnoća ih uveseljava, tjera na razuzdan smijeh.Jednom od njih voda se sklapa nad glavom.Drugi osjeća da će potonuti, da će ga smijeh, kao gvozdena kugla odvući na dno.To ga još više zasmijava. Boris Jovanović

Najviše mu smeta britko sunce, pa pokušava da zakloni oči.Prima udarac kundakom i zanosi se, onako trapav i dežmekast, sav bijel od brašna.Ljudi se načetili ivicom sokaka, čuje ih, bijesno sikću.Crveni posramljen, briše mokro lice, opet kundak i potmuli jek.Ovaj što mu prilazi, ulašten i plavook, dugovrat i žustar, poznat […]

U bijeloj košulji, mirnim korakom, dok pod đonovima kao srča škripi smrznuti snijeg.Misli: ljubila se kao da svira flautu, potiljak joj miriše na mošus.Mraz mu siječe dah dok se sjeća dječijeg smijeha i srebrnih zvončića.Uvijek u svitanje, usne su joj vrele.A kad je počelo – gledao ih je modre i […]

Kao palidrvce pobodeno kraj ogromne prazne rijeke.Jednako važan kao onaj koji ga posmatra iz voza što tutnji preko visokog mosta.Glava putnika je kao glavica čiode.Trenutak pogleda vezuje ih u mrtvi čvor.Onaj kraj rijeke uranja u hladnu maticu.Onaj iz voza presamićuje se nad ponoromU krošnjama se jate sive ptice. Boris Jovanović