Ne tražim da mi vjeruju, jer najvažnije se ne može reći.Zemljak je uvijek u duvankesi čuvao tajnu.I tu tajnu sa dna prinosio je plamenu, ali je nikad nije sagorio.Nijednom je nije ponudio drugome.-Zbog dva srka dima da izgubiš srce i pamet- govorio je tražiocu.Kad je otišao, istresli su duvankesu.Nikome ne […]

Neko je na razmeđi svjetova zapalio svijeću.Pod tim plamenom ispisane su ove riječi.Onaj koji ih piše zna da će se svijeća potrošiti, da će se potrošiti i on i onaj koji čita.Svijeća se ne pali za vrijeme, nego za vječnost, kao što se priča ne priča za trošak, nego za […]

Ponekad siromahu i bogoslovcu oderu kožu s leđa, a onomad prođe jedan oholnik s tovarom blaga, pozdraviše ga, a taman sam pomislio da sam nadomak spokoja.Samo da znaš, ova ćuprija se jednom prelazi, a dvije obale koje spaja su dva suprotstavljena svijeta.Ne znam šta je na ovoj, a kamoli na […]

Stanislav Švejk je bio manji od makovog zrna, a lakomiji od vrapca.Ptičica i zrno stalno su u njemu prebivali.Čuvao je zrno od nasrtljivog vrapca i danju i noću.Samo jednom se opustio na klupici u parku.Mlako veče ga je omamilo, a ćuk uspavao.Vrabac je iskoristio dremež, kljucnuo zrno i odletio.Tako je […]

Glavonja sjedi na brijegu i smije se sumanuto.Svijet je, kaže, smiješno šaren za njegov ukus.Kad su ga pitali kakav svijet bi ga uozbiljio, glavonja se uzjogunio:Ja sam se rodio da se sprdam sa svijetom, a ne svijet sa mnom! Boris Jovanović

Nosi kamenčić u cipeli.Kad ode na počinak stavi ga pod jastuk.Kad se umiva čuva ga u ustima.Niko ne zna za njegovu tajnu.A on ne zna šta mu je milije: kamenčić ili tajna o njemu. Boris Jovanović

Može se čuti u jasno praskozorje kako se okreće mladom suncu.Podne mu prži krupno oko.Suncokret sumrakom trpi bol.Noćima samuje besmislen. Boris Jovanović

Napuštena košnica.Bez bruja.Nabijena odjekom davnih matica.Kaplje pod zgrušanim nebom. Boris Jovanović

Vino je tamno i gusto.Ostavljeno samo u tijesnoj tamnici hrastovog bureta.Ni žubora, ni curka, ni kapi, ni mreškanja.Duboko u pritrpanom podzemlju.Tavori bogato saće snova dok se gore batinaju i ljube.Dok nebo paraju gladne ptice. Boris Jovanović

Uvijek su usred noći usred nekog grada.Gradove odavno ne razlikuju.Pijanci im uvijek prilaze i sa teatralnom ljubaznošću mole za cigaretu.Nakon toga se napijaju za šankom ne slušajući jedan drugoga.Spavaju sa slučajnim ženama na rastrešenom madracu, ujutro bježe od zadaha gnjilog tijela.Prestareli gradovi i prolaznici smračenih očiju.Rado bi bacili revolvere u […]