U zidu su njene skamenjene riječi.
Stalno šapuće zidu zamišljajući njegovo lice.
I posljednje joj riječi bijahu šapat njemu.
Dolazi gorostasan, sa stvrdlom patnjom na licu.
Sjedi među golim zidovima i osluškuje.
Okamenjene riječi romore kao podzemna voda.
Ništa nije čuo, sem ženinog priznanja davnog nevjerstva.
I to, da ga nikad nije voljela.