Pričaj mi, Lucija, pričaj;
ne skrivaj glasa, danas čeznem za mrvu tvoje nježnosti.
Teški su sati u kojima samoća je zavičaj,
a mukla tišina dio grube neizbježnosti.
Šapući mi, Luce, ne treba mnogo da srce bi cvrkutalo
ni da ostvare se plaha srca sanje.
Dobiti život zbilja nije malo,
al’ ni živjeti ga bez ljubavi nije ništa manje.
Patrik Weiss