Fenomeni

Možemo li zamisliti građanina koji nema dušu ubice? [Tema: Sioran]

Peter Keetman

 

X me prekorijeva da se ponašam poput posmatrača, da nisam u toku i da se opirem novom. – “Ali ja ne želim ama baš ništa da promijenim”, odgovorio sam. Nije shvatio smisao mog odgovora. Mislio je da sam skroman.

*

S pravom je primjećeno da filozofski žargon prolazi podjednako brzo kao i argo. Razlog? Prvi je suviše vještački; drugi suviše živ. Dvije trošne pretjeranosti.

*

Svoje zadnje dane živi već mjesecima, godinama i o svom kraju govori u prošlosti. Jedna zagrobna egzistencija. Čudim se kako uspijeva da traje, a da ne jede gotovo ništa. “Moje tijelo i moja duša potrošili su toliko vremena i strasti da se stope da im ne polazi za rukom da se rastave.” Ako nema glas samrtnika, to je zato što već odavno nije uživotu. “Ja sam dogorjela svjećica.” – To je najtačnija izreka koju je rekao o svom posljednjem preobražaju. Kad sam se pozvao na mogućnosg čuda, njegov odgovor bio je: “Trebalo bi ih više”.

*

Nakon petnaest godina potpune samoće sveti Sera fim iz Sarova uzvikivao je i pred najbeznačajnijim posjetiocem: “O, moje radosti!” Ko bi, nikad ne prestajući da bude u velikoj blizini svojih bližnjih, bio toliko neuravnotežen da ih pozdravlja na takav način?

*

Preživjeti neku rušilačku knjigu za čitaoca nije ništa manje mučno nego za pisca.

*

Potrebno je da se nalazimo u stanju receptivnosti, a to znači fizičke slabosti, da bi nas riječi doticale, da bi se uvukle u nas i tu započele neku vrstu karijere.

*

Biti nazvan bogoubicom najlaskavija je uvreda koja se može uputiti pojedincu ili narodu.

*

Orgazam je vrhunac; očaj takođe. Prvi traje samo trenutak, drugi čitav život.

*

Imala je Kleopatrin profil. Sedam godina kasnije mogla je isto tako prositi milostinju na uglu ulice. – Da vas zauvijek izliječi od svake idolatrije, svake želje da tražite nedokučivo u očima, u osmijehu i ostatku.

*

Budimo razumni. Nikom nije dato da o svemu potpuno promijeni mišljenje. U nedostatku univerzalne obmane, ne može više biti ni univerzalne spoznaje.

*

Onošto nije srceparajuće, suvišno je – bar u muzici.

*

Brams bi predstavljao “Melancholie des Unvermogens“, melanholiju nemoći, ako je vjerovati Ničeu. Ovaj sud, koji je donio na pragu svoje propasti, zauvijek mu je pomutio sjaj.

*

Ne dovršiti ništa i umrijeti premoren.

*

Ovi zaglupljeni prolaznici – kako smo spali na to? Kako zamisliti sličan prizor u antici, na primjer u Atini? Usred ovih prokletnika dovoljan je jedan minut oštroumnosti i sve iluzije se ruše.

*

Što se više gnušamo ljudi, to smo zreliji za Boga, za dijalog sa ličnošću.

*

Veoma veliki umor seže jednako daleko kao i ekstaza, izuzevši to što s njim silazite prema krajnostima saznanja.

*

Kao što je pojava Raspetog podijelila istoriju na dva dijela, tako će ova noć podijeliti moj život.

*

Čim muzika zaćuti, sve izgleda uništeno izlišno. Shvatamo da muziku mogu mrziti i što su pokušali da ono što je u njoj apsolutno izjednače s prevarom. To znači da joj se po svaku cijenu treba suprotstaviti onda kad je suviše volimo. Opasnost koja nam prijeti od muzike niko nije bolje zapazio od Tolstoja, jer on je znao da ona s njim može raditi šta hoće. Takođe, on je otpočeo da je upražnjava iz straha da ne postane njena igračka.

*

Odustajanje je jedina vrsta djelovanja koje nije ponižavajuće.

*

Možemo li zamisliti građanina koji nema dušu ubice?

*

Voljeti samo nejasnu misao koja ne dospijeva do riječi i trenutnu misao kojaživi samo kroz riječ. Buncanje i dosjetku.

*

Mlad Nijemac traži mi franak. Započinjem razgovor s njim i saznajem da je proputovao svijet, da je bio u Indiji, da voli njene klošare i da sebi laska da im nalikuje. Ali, ne pripada se nekažnjeno jednoj didaktičkoj naciji. Gledao sam ga kako moljaka: izgledao je kao da je prošao kurs prosjačenja.

*

Priroda, u potrazi za formulom koja bi zadovoljila sve, izabrala je smrt, koja, kao što se moglo i predvidjeti, sigurno neće zadovoljiti nikoga.

*

Kod Heraklita postoji jedno delfijsko stanovište i jedno stanovište školskog priručnika: mješavina blistavih uvida i osnovnih načela; zanesenjak i osnivač – kakva šteta što se obazirao na nauku i što uvijek nije mislio izvan nje.

*

Često sam bjesnio protiv svakog oblika djelovanja, jer očitovati se na bilo kakav način, čini mi se prevarom ili izdajom – Vi ipak i dalje dišete. Radim sve što i drugi rade. Ali…

*

Kakav sud donijeti o živima ako je istina, kako se to tvrdilo, da onaj ko umre nikad nije ni postojao.

*

Dok mi je izlagao svoje planove, slušao sam ga ne mogavši zaboraviti da neće dočekati ni kraj sedmice. Kakva ludost s njegove strane, govoriti o budućnosti, i to o svojoj budućnosti! Međutim, kad smo već kod toga, kako ne pomisliti da, na koncu konca, razlika između smrtnika i samrtnika i nije tako velika? Besmislenost kovanja planova samo je neznatno očiglednija u drugom slučaju.

*

Divljenjem uvijek datiramo. Čim citiramo nekog drugog osim Homera i Šekspira, izlažemo se riziku da ispadnemo prevaziđeni ili suludi.

*

Za nevolju moguće je zamisliti Boga kako govori francuski. Hrista nikad. Njegove riječi ne pristaju jeziku kome je tako neugodno u naivnosti ili uzvišenosti.

*

Pitati se o čovjeku već toliko dugo! Sklonost prema onom što je štetno za zdravlje ne može se dalje dogurati.

*

Potiče li bijes od Boga ili od Đavola? I od jednog i od drugog: kako bi se inače moglo objasniti da bijes sanja o galaksijama da bi ih pretvorio u prah i pepeo i da je neutješan što mu je pri ruci samo ova sirota planeta?

*

Toliko se batrgamo – zašto? Da bismo ponovo postali ono što smo bili prije nego što smo postali.

*

X koji je sve upropastio jadikuje preda mnom da sudbinu nije imao u svojim rukama. Ali, imali ste – itekako ste imali! Slijed vaših neuspjeha je takav da iznevjerava nacrt Proviđenja.

*

Žena je vrijedila dok se predstavljala sramežljivom i suzdržanom. Kakvu slaboumnost ona pokazuje time što prestaje da se drži pravila igre! Sad ne vrijedi ništa, pošto nam sliči. Tako je nestala jedna od posljednjih laži koja je život činila podnošljivim.

*

Voljeti bližnjeg svog nezamisliva je stvar.  Zahti jevamo li od virusa da voli drugi virus?

 

Emil Sioran