Kad god vjetar zapuše, za ruku te čvrsto stisnem i preplašim se. Ne primjećujem da mu podmećeš leđa. Nikada nisam razumio značaj leta, ali s tobom pošao bih. Zašto me ne pitaš, ostaje neodgovoreno. Možda riječi odnosi vjetar pod oštro kamenje. Možda se tako netko sveti mojim dvojbama da za ljubav učinim sve.
Patrik Weiss