Dogorjela su
Naša otrovna sopstva.
Umobolno duše miruju
U potpalublju crne galije.
Iz nijeme pustoši dolazi nam bogotražitelj,
Kao anđeo.
Poprimajući oblik nemoćnog .
Srcu bola pjeva nedirnutna jesen.
Klonula su draga lica,
Zasićena i okoštala.
Grobarska bratstva
U grimiznom oku
Nose jedno poznanje :
Sve najprije mora da umre.
Svjetlost je tako neprimjetno
Napustila naše živote.
I dalje sam na dnu.
Taj prljavi, hladni nož
Na grkljanu.
O, kako je sve daleko.
Danilo Đurica